Evo me Gledaj moje klonule ruke Operi ove noge krvave Zaliječi kosti satrvene Pidigni dušu umornu Putevi moji šumom trnjem zarasli Nema ih Brdima kamenom tunelom Proći se neda Tako bih rado a ne mogu Samo je jedan put Put tegobni bremeniti zli Križ moj teški grlim Crnim putevima moram nosit Valja mi tamo Valja…


Kažu mi Proljeće je došlo Zamamni mirisi dugine boje Ne ćutim ništa U oko mom cvijetaju žute boje Tuga jeseni davne u meni caruje Jeseni me žute zovu Tu me žuti puti vode Maslačak je moje ime


Isprana vodama vječnim dugim Ogoljena suva ko prut Šibana vjetrima bešćutnim zlim Ponižena izvrgnuta ruglu mržnji prijetnji uvredi mračnoj kobi Uspravna osamljena napuštena Gorda ponosna jaka u visini Čekaju je opekline bolne Morske nemani kiše mrazi Kamen postala hrid stijena Samo bi htjela malo mira da je prekriju snjegovi bijeli Ljubav moja gola Ja i…


Iz daleka je ćutim miriše More je mirno tiho kao ulje Tek se morske trave počinju lelujati plesati kao žene Zanosno tajanstveno se njišu u snu Sve struje melodije vole znaju Kosti bole zglobovi škripe mora se dalje Malinkonija umornu dušu hvata Nenadano južina sve mete Trave u moru grane u gori Cvijet na trešnji…


Brate Prijatelju stari moj Odavna već dugo vidjeli se nismo Sve nas manje ima Kose su nam sijede izborana lica Spuštena ramena smežurane ruke Samo oči istim plamom Žare gore Mrcvare nam komadaju Gladne zvijeri One koji uz rame nam bili Krvare ponovo mrtvi junaci Na srcima našim ponosno stoje Nikad nisu pali Mater Lijepu…


Tamo

Noć je ova žalosna teška Kraja joj nema tama je obuzela Ruke se bore razmaknuti mrak grozote Dotaknuti svijetlo ne mogu Slomljene drhte Svijetla se boje Duša se steže skuplja kupi davne dane Okove kamene tvrde oko sebe veže Samo iskra fali Eksplozija gelere nosi na sve strane Po navici Pogađaju tamo gdje najviše boli…


Samo ti spavaj onako ko prije Dok su sve boje ruže roze bile Vratit ću ih zate Samo neka onako mirišu Sve boje Boje ljubavi tuge sreće patnje zaštite vjere brige Svijetlo si moje u ovoj dugoj noći Ti si djevojka sestra žena mati Zlatne mi latice pružaš Podižeš mene Mene koji sam pao Ruža…


Sad je kasno Ponoći se žuri Noć je ova preduga kraja joj nema Tama sama mračna i duboka Kazaljke života sporo idu Vuku se jedna iza druge Lome minute sate sekunde su godine nikuda ne idu Znoj se toči žmuli su prazni Čekat se mora Nema se kud I nema pa nema voljene do kraja…


Žao mi davnih dana Godina pustih Očiju plavih Čežnje Tlapnje Snova stvarnih Istine ružne Stojim a idem sve dalje i dalje Tako bi volio da me nema Da nestanem Nek umre sve Sve što bijah Neka umre sve u meni Ljubav Nek umru riječi bolne


Vode

Olovne kiše satiru moče troše Ispiraju godine noći dane Nose u ponore mora Sve dublje i dalje U zaborav od ljubavi moje strašne Tako bi rado a ne mogu Još jednom vidjet rosna jutra Zaspati Sunčane dane Večeri davne Kiše tople u tome oku Proljetne bistre vode Vode tihe jesenje Suvom riječinom kamenom strmom bujice…


Skoro su tri sata zora se primiče Uzimam olovku knjigu otvaram Slučajno Samo je zadnja stranica prazna Toliko puta gledane u slici Oči od ljubavi voljene plave Ruža jutarnja si moja bila Toliko si mi boja mirisa donijela Bila si sve što srce zna Bila si sve moje Juče slučajno onako usput Istu sliku po…


Nekako s večeri glasi se bude Sve te moje zove Ljubavi moja Samo da mi dođeš Dođeš ti Dođeš onako ko prije Koraka laka S očima plahim sjajnim Očima srne U haljini boje Boje masline moje Kažeš mi Šuti šuti Samo me gledaj Gledaj me gledaj Nikome me ne daj


U mjestu čekam zatečen zamro Putevi prekriženi Krenuti ne mogu Ja koji ne znam kamo i kuda bi sada Putevi moji stoje Odnekuda dolaze Prozirne čiste kao od duše Bistre Daleko skrivene A kao da su tu Oči njene Oči njene plave Nemiri se bude mute se mute Opet tonem Crne su smeđe modre Oči…


Nekako s večeri Umornom od dana Sutonu tihom zamrlom Zna od prije Otet će ga noći Noći duge bremenite same Nema kamo propada tone Ona ga vuče mora joj poći Tako bi rado još malo trajat Dušu grijat zalazeće sunce Kraj mu se bliži tama ga zove blijede nestaju varljive boje Sutona nosim ime Zora…


(mojoj Cesarici) U jutru bez snova bez nade Iznikla iz kamena u drači Nestvarna daleka a blizu U tom surovom kraju Od kuda te ovdje Ružo crvena Prže je ljeta crpe suše Sve gori Vjetri trgaju čupaju lome Snijegovi kriju zime mrazi Već godina šesta Imaš sve boli tuge patnje Dobila si sve boje da…


Sve nježne riječi duše iz pjesama zaludnih mojih skupih u ovu kamenu šaku cijede se prstima nestaju lome Neka gasnu svijetla jutra prekrite bolne mrtve oči mrak mi dušu krije tama me moja zove Šiločinu želim žudim molim crne oblake munjama grme lete vale bijesne lupaju melju utihnu pobjesne načetu obalu ruše grome vabe uzdišu…


U ladnom mrzlom kišovitom jutru susrećem tvoje oči mokre ljubavi željne putenost meku teku izviru riječi gole Oči se stapaju grle vole drhtave ruke miluju mole tijela se primiču gibaju zovu budimo ono što nam oči zbore Budimo jedno u ovom času za nas za sve one koji su voljeli istim žarom lutaju bespućem i…


Žao mi žao Žao mi duše Žao mi duše u onom ladnom još bez osvita zore mračnom prohladnom zimskom kišovitom jutru Uljuljkana u danima davnim Mirna spokojna u uspomenama starim Bude je, mame Vraćaju s puteva tihih od sjete Oči što zapretane nemirne drhtaje zovu Oči nebeske božanske Oči njene plave Bljesnuše sjajem zvijezda dalekih…


Miruj srce miruj Kucaj tiho tiše Prilaze hude sjene Muče u snu i na javi Oči prazne šuplje Oči boje cakla Oči s kamenom u oku Izgubljene duše Iz usta ledenih Medna žuč se toči Izvire iz tamnih dubina Poje žedne usne čašom crne boli Raduju se prazne oči Oči bez duše Oči bez sjaja…


Stvorio sam vam život Udahnuo dušu sjetnu Dao vam priču sliku boju Lepršava napravio krila od nježnih riječi opterećenih tugom zapretanom nadom ljubavi plamom zlatnih pera letite Njoj Po ko zna koji put vraćate se s uzaludnog leta bez maslinove grančice bez nade bez nje Umoran sam tonem Ostavljam vas gladne i same Prepuštam vjetrovima…


Bože! Evo ih Opet žive Onako izgovorene sa slutnjom bojazni nadom strepnjom Davno zapretane zaboravljene u nekom davnom životu Riječi nježne Izgubljene samnom u beznadnom vremenu Najednom žive moćne zbore Novu snagu iz plavog oka crpe nose daju Pusti sni Tlapnje čeznu kopne nestaju Jeza pritajena budi nazire tamna sjena Kosi zatire ravna mete Kud…


Čekam te Umoran olovnih nogu Satran okaljan uprljan riječju i djelom Godinama pustim dugim Čekam te u ovom ratu Smožden gromom topova Prestravljen fijukom obrušavajućeg aviona Haubica čujem potmulu huku Zakriljen velom baruta a suze peku Čekam te Skamenjenim osmijehom na licu Ukopan u rovu Zamro čekanjem vječnim Ubog s olovkom u bolnoj ruci To…


Ljubim te Ko što zora napaćena noću Umorna od sanja Nevjesta ustreptala rumena Grabi žudi zagrliti njega Zagrliti dan Volim te ko što dan zaboravljen satrven izgubljen u tami luta traži svjetlo Bosi prosjak na beznadnom putu zrno nade traži u Danici zvijezdi U plavom odsjaju ladnom tegobnom Prate me oči plave Prate duge noći…


Iz daljine šapat slutnja Dolazi da odnese sve ono čega ima Tiho kao da neće Iz potaje vreba snaga joj raste ledena krila širi Potmulo huči stenje krije Srce Tiho tiho Nema je prošla je Ledene krake pušta Zavija vrišti bije sapinje Sve nosi Sve ruši U trenu sve pomete Kroz smrznute ruke cijede se…


Dani ovi trudni su luda vremenu Godine ove jalove luda životu Život ovaj grabi stremi u daljinu Duša grebe po ladnome zidu Ni noktiju više nema Krvave crte ostaju na ledu Crna me zvijezda vuče zove mami ništavilu Tegli u mračnu dubinu Tamo gdje moji vlakovi stoje i nikud ne idu Crni anđel Leti od…