Kao sad o godinama, držiš lekciju, predavanja bitch-witch ofucana! Ne uči se stari pas novim trikovima. Fak ju i tvoja roza nadanja rušim te jebi se! Ta generacija propalih hippika zemlju ovu je upropastila sve u jedan paket spakovala lullabies za djecu skladišta. Hladna vam je simfonija Nabijem Vas gospodo u Vašim nastojanjima. Vi i…


Šta ću spavati u meni rat, u venama hipertenzija. Šta ću jebeno sanjati!? U nepravdi misli roje se množe da košnica morbidna postane. Čekajući žrtvu da nad njom pukne Ma, jebi me nevaljam sebi tebi. Dah je leden u noći kratkih noževa osjetim da je to ono kad te prijatelji zbodu. San,to je utvara Jednoličan…


Pored očiju da si tako slijepa tvoja estetika je prolaznost lijepa. U nizlaznoj putanji koračaš pa čelom zvizneš od 45-tu godinu panično se trzneš iz grozničave hibernacije u vlastitoj lokvi krvi i otreseš sa sebe slojeve sna. I počnu kapljati on i ona i njih dvije Pa zar ništa vrijedno nije!? Išćes promjene. Išćeš slobodu….


Gle,tamo neko ide to su sjenke Međuzemlja. Tu je i moja! Zmajevi i pauci zakrivljeni sve strasna cudovista. Hode paranoidne utvare kroz sumu na obroncima, nagnu iznad mene da psuju i grde ubrzavaju korak i otkucaje. Rasirenih ociju trazim gdje je sjena moja. Jednom kada odzvoni vrijeme zatvorit cu ormar katancom sutnje i u njega…


Pusti sebe u mene zazmiri nek um i kozu pocijepaju nemiri prepusti se meni da te vodim kroz hladnu divlju noci. Odgovor na sta i kako naci ces ako se zagledas duboko u moje oci Upij atom cesticu moga tijela Ispij svoja lutanja i trazenja rasuta na mojim usnama u meni skrivena.


Nasao sam te moja nisi svoja,njegova i njihova nisi potreba, sumnja i masta Danas budi posebna moja i nicija uroni u sebe samnom tu gdje jesi. Progriz ce te ruke gladne i hladne kao kistom luđak na srcu napravit ce ožiljke male sitne bubice. Pragmaticnost mijenja korijenje Posebnost nestaje Potreba opstaje. Nasao sam te odvec…


Gdje li te je sakrilo moje lutanje potisnulo trazeci fragmente nasao sam tebe bacene kockice smrcu izbrisat cu se iz knjige postojanja udahni me danas sutra ne postoji.


put

Rijeci prazna znacenja govoris o svemu Utonut u šutanje mirnu površinu razbije  kap misli oscilacija Nit o sreci ili misticna lutanja ka tome imam dilemu Otkrivam tumaranje gdje se atom od atom zguzva i sabije satire me vaginalna manipulacija Kao voda budi nekom drugom teci nikome nikad o meni ne reci. Na putu sreces ljude…


Vrana

U sumnji uronut nakcen u jeftini ram za slike pored sebe prolazim. Kao da ne vidim ni ne osjetim blizi se kraj. Beskrajna tajna u meni skrivena uz loše vino i zbunjenu ženu razlivena, kao tempera u rukama trogodišnjaka. Potrošilo me U igri iskrivljenih pajaca, goli nismo vise ljubavnici već nakarade. Ni okultno nit sakralno…


sad sam jedan srednjovjecni ciko stavim noge na verandu pijem pivo sportista rekreativac jedan ko nijedan mali sitan i bijedan pregorio sam ko spaher tipkajuci uzaludno sve sto osjecah ka tebi today me libo mudo bilo ti il neka druga svejedno ne biram tebi na tom sejtanskom daru zahvalan          


mrzis me ma jebi se-mrzim i ja tebe blijeda prezirna da se na slutit ta tije malo bi sarala,varala nist sveto nije pa i poso preko veze jebeno odradis bezveze ne znam ko gori je iza tog kulisa sa druge strane tri malogradjana ti ona crna nesreca Ekrem u ljetnjim sandalama tri odrona lupaju pecatima…


Sistemski sam rasturen, na atome cestice dibidus sjeban no slobodan da pisem, disem veselim se kokuzan…ne uspavan vec probudjen pisem mogu da brisem, da hodam po planini da se penjem berem cvijece ko Ferdinand ali ne da njusim jer sam alergican. U svijetu zamisli i konstrukcija stid me je ganjati, to sto se ganja Ne…


Ne govori nikome suti o tome ko smo nas dvoje u okrilju noci kisom okupani skriveni i goli Neka na tome ostane ne sluti ne prljaj perverzije tvoje sjajne oci gledaju me ko zagubljeni sjebani do boli Ne govori nikome koje znacenje ima ganjati snove loviti podsvjesno u nemirnoj bujici realnog.


Zarosit ces u behutu kad te uzmem i prodrem u skrivenom mracnom kutu haustoru vlaznom fluid jeste melodija ispreplices me sokovima nervira me ezoterija ispunjava me kristalna fizika nagonska alfa ljustura,propast i gimnastika zaronit ces u rosu kad ti zadignem nogu i stisnem pa rukom pomilujem kosu u stubistu hladnom sikljat ce iz tebe stihija…


Svadja ispija zadnju kap energije u meni rasprsuje je u eter ko kad glupan mazohisticki pritisne dezodorans c’est la vie Razocarenje,zatim bol nizem kao tulasi stavljam oko vrata sindjir ogrlicu da me nosi Otkrivas kako sam emociju pustio da je to divno i da boli da svoju kontrolises Poseban sam ti c’est la vie kad…


Kako sam u zagrljaj letio sirio ruke radoscu maloga kindera u tebi gotivio svemir Gurnula si me od sebe u hladan beton sam tresnuo koje igre pleses hude pa da dijete u meni razbijes Osjecam nemir Danas nije vazno sutra jos manje putujem sutnjom zazmirim rasirim ruke i grlim nebo Necu obrise nit dijelove iskidane…


Drug moj nisu nas ista zla ujedala niti su nas vile pronosale nemoj da lizemo jedan drugome rane kad padnes ustani jarane kad sjajis sjaji suncevim sjajom bilo da si sam il sa rajom svi cemo jednom proci osmijesi radosti tuge sve ce se sa lica izbrisat smiraju doci budi mi Balkan budi mi svoj…


reci cu ti zasto je kad zalupis vrata prazno u srcu hladno nema me vise fakat ne zivim standarde ovi ljudi sto prolaze nikuda ne odlaze tumaraju budno rutinske filmove nisi umjela trajati u dvoje licemjerna potreba za mnogo njih reci cu ti kako je kad sklopis oci jadno gledati sebe


pusti da udisem u delirijumu moje tame udahni me kao pepeo raspuhni me prođi pored mene puhni od sapunice balone i pusti da pucketaju dok se od pod razbijaju ne trazim lazi nit sudim u hudi cas krenuti dalje necu igram se sam


daj mi fragment kao list javora neka padne na moj dlan pa da citam astroloska znacenja tvoj i moj put na liniji zivota crossroad bunila ludila magije i svemira sto se u nama prozima sto te u mrklim nocima po postelji otkida ono sto te ubija naposlijetku te ojaca bitter lemon na tvojim usnama to…


dolazim kao kolateralna steta ne tako slucajna nadasve namjerno pa sta bude bas me zabavlja umna manipulacija osjecaj da sam upleten u mrezu kad pocnem da se migoljim ti me omotas u paucinu nadah se simbiozi,prozimanju nadjoh sjenku od zene u najbolim godinama na jagiju srama si sebe sagorila. lutas hraneci se ostatcima uvrnutih postojanja…


Sta me to muci dok upijam atome soli sa nemirna brijega dok se guzvam u nestasnoj postelji unutar ega? Kad pobjegnem od nje rutine od prolaznosti od svega. Da li i tebe dok me ljubis misao krivnje otrese od hladni zid ? Ovaj san koji imamo u kutku pozude sto nas jede i nemir koji…


astral

Šta to ganjas u tom svom ludilu? pustas zmajeve i drevna bica da te vode. Hoditi ne znas cestom zivota koraci su ti gvozdeni olovni vojnice. Sta to nosis hudi covjece? vuces za sobom vrecu sumnje ljubomore ocaja patnje Nosis do najvecih ambisa ostavis je i skocis umjesto nje u pjenu mora. Zar te toliko…


jebe mi se za sve tvoje nedomunice crva sumnje sto te razdire nek te pojede tamna strana ulice. odjebi i ti i sve tvoje price slobodno idi grlom u jagode nek ti korake nose maglene zavjese iste one sjebane ulice bez pocetka i kraja bez imena i adrese.


Gledam,  ne vidim. Osluškujem, no ne čujem. Ništa ne razumijem. Opažam da sam sam u kupeu voza prolaznosti i da puštam da mi prođu stanice. Ne izlazim. Više se ne trudim. Njemo posmatram. Ne postojim, niti osjetim nit govorim o prostoru sjećanja. Skupo sam platio kartu bez povratka.