Koračajući tromo kroz vrijeme, štujući godine što su odmakle, prošle kroz mene nečujno kao tek vidljive sjene, tijelo se u raskoraku sa željama uma našlo. Želje bi još raširile krila, poletjele lako put novih izazova ali perje uzleta istrošilo vrijeme a tijelo preteško za let. Preispitujem mogućnosti, kako premostiti raskorak rijeke želja što teku i…


Kada eterom noćas krene pjesma„Božić bez tebe“ zaškripati će u duši sjetne,ali snažne uspomene kao koraci teški na prtini snježne bjeline. Lediti će se suze u oku zatomljene kao slap ledom okovan. U sitne zimske sate srećom odzvanjati će svaki gradski kut božićnim pjesmama zaogrnut, moja sreća uporno će tražiti onu mrvu veselja u meni…


Sa druge strane ogledala jednog života,pomalo dosadna posebna su se čuvstva smjestila, zakukuljena kao leptirove čahure na granama starih dudova čekaju strpljivo nova rađanja iz dosade u uzbuđenje pretvaranja. Ne čekaj da prođe pola stoljeća, čim spoznaš da zavladala je dosada ruke pruži iza ogledala, dotići nepoznato prstima, osjeti nježnost dodira, ne zatvaraj oči zbog…


Srebrom posute zvjezdane talire bila sam spremna podijeliti sa tobom ali ti nisi smio, i nisi mogao ljubavlju ih dohvatiti, naše noći posrebriti. Sada mi tmine noći osvjetljava neutaživa tuga a tamo, u odajama tame zvijezde sreće tavore same čekajući neke sretnije, spretnije nježne ruke da ih ljubavlju prospu. Štefica Vanjek-Štefi


Drama

Rijetka su bića ljudska što iz drame uspostave život miran ali mnogi od života lijepog uspiju napraviti nemoguće drame. Prekratke su noći mjeseca pune u kojima se lijepo sniva i sunčani dani bez oblaka u kojima sreća prebiva. Na klackalici sreće i tuge uspijemo li ravnotežu održavati možemo tvrditi da smo prosjećno živjeli i bez…


Dozvoli si ženo da budeš uvijek posebna, uvijek sanjana,željena, muza nikada ne presahla bludnica stihu pjesnika. Dozvoli si da osmijehe dijeliš kada su glave još snene i vidiš samo ljubavi vrijeme i u magli od treptaja sjene. Dozvoli si da te ljube ti što nikada ljubili nisu, bojama zanosa slikaju ti lice i daruju tijelu…


Dug

Znaš li da si mi dužan nježnostima nadoknaditi one turobne trenutke čekanja kad misli su se sjetom množile dok su ruke bezuspješno u džepovima snažno stezale prazninu. Dužan si mi osmijehe za svaku boru strepnje i tuge dok su te daljinama vjetrovi tražili a ja te u zaborave pokušavala smjestiti. Duguješ mi poglede na nepreglednu…


Meni osmijeh ne treba nosim ga stalno na usnama zaleđenog od proljeća. Šetali smo zajedno umivenim obalama potoka, zapletali grane vrbama, bosim nogama gazili cvjetnim livadama rukama doticali oblake vjetar nosili u kosi dugu pronalazili u rosi i bili jedno , osmijeh na mom licu i ja u proljeću. Možda će već sutra nestati ako…


Posjetnicu jasnu ostavilo vrijeme, adresa znana ljubav u srcu godinama. Licemjer um savjete srcu nudi „Ti ne ljubiš u teškoj si zabludi zaludu krčevine praviš nekoj sreći ja sam od tebe uvijek veći. Ljubav ,lagarija  je i zanesenost trenom koji stvarnost čini zamagljenom“ Neće srce ni da čuje posjetnica zna da tu je pamet ne…


Oblak

Umrijeti ću noćas i otploviti u nepovrat sa kapima ove hladne kiše koja neumorno lije nudeći jesen umivenu kao kramar bezvrijednu  sitnicu. Dukat za sreću od otužnih osmjeha danas poklanjam nebu da me sa kišom odnese, oblak želim postati što nebom slobodan jedri i zvjezde na leđima nosi. Nad pustinjom ću se izliti, tračak života…


Izgubljena u Oceanu vremena ne znam te više ljubiti stihom, sad te ljubim moždanim vijugama, suludim mislima i čekanjima pružanjem ruku u praznine. Ispraznost u svijetu blještavila sumorna ,neprimjetno sam postala. Moj stih je bezvrijedna građevina u kojoj nitko ne stanuje ni nebom iznad nje ne lete ptice prema horizontima. Izgubljena na crti traženja u…


Toplinu osjećam u tijelu. U sobi mrak i ja, i ti si tu samo pogledom a srsi tijelom prolaze kao da  dodir nježan moje tijelo dotiće stvarno. Širom otvaram oči nadajući se ruci toploj i liku dragom da izmili iz mraka, miluje me samo tišina, tama odagnala toplinu pogleda dozvane vizije. Osluškujem tišinu i molbu…


Vrijeme se zaustavilo u onoj postelji mirisnoj gdje smo bjesomučno, gladno jedan drugog uživali. Cijela hemisfera je podrhtavala od naših ostvarenih dodira, jugo je tjeralo more na ludovanje, munje kao luči nebeske malu su sobu osvjetljavale usklađene sa našim uzdasima dok su gromovi zatomljivali krikove što nebu su strašću letjeli. Smirili se bijesni vjetrovi, smirila…


Ljetno popodne, sparina, usporeno i drveće parka diše. U glorijeti iz prošlog vijeka netko impresivno preludij prebire na tipkama klavira. Ležeći na tratini hipnotizirana glazbom upijam hladovinu platana i zamišljam prohujalo sretno doba. U podnevnoj šetnji na šljunčanim stazama i psi se lijeno vuku, samo klaviristi nije žao ruku. Svira on mnoga ljeta note iste,…


Znam, osjećam ne voliš me više iako u zvijezdama to ne piše. Ne ćutiš više treptaje nemira dok netko tiho sonatu svira. Ne trebaš više poljupce meke ni ljubavnih riječi rijeke. Tugom ispraćam što ne voliš me više a htjela sam ti biti mirisno proljetno jutro i tople ljetne kiše, i još više i još…


Oj Šuplja Lipa ti lijepi naš kraj vu tebi se navek čuje naš dragi kaj. Bregima zelenim popevka navek zvoni gda grozdje slatko diši i zori. Vu Šupljoj Lipi domek je moj domaja je draga i lijepe je vu njoj. Tu tatek mi stari sam dane broji odpira staru lesu gda dojdeme mi. Tam Papuk…


U krivu su ljudi što kažu da sam poeta koji živi izvan realnoga svijeta i snovima leprša oko planeta. Ja ne pišem pjesme one pišu mene pa u vrevi života moje su zbilje i sjene. Pišu me tugom kad jesen zakiši a na srcu kamen stoji i tišti. Pišu me sjetom što dani i godine…


Gorak je okus trešanja koje ti daruje netko i pomisliš da ti život sladi a onda uživajući iz tvojih oslađenih usta kao smrtonosan otrov vadi. Uzela sam trešnju tako je jedra,rumena bila naivna tada nisam znala da u rumenilu otrov je skrila. Ruka što mi trešnju pruži nalikovala je iz mog vrta rascvjetaloj žutoj ruži,…


Pusti tijelo noćas srcu da ga samo mišlju ćuti kao nebo tamno, sneno mjesečeve žute skuti. Ne govori noćas ništa tišini pusti neka priča priču sjetnu glasom vjetra o dva izgubljena bića. Rasipat će tugu breze ko prašinu starog puta štap prosjački  nesretnika što bez cilja svijetom luta. Tišina nek šapne riječi one što ih…


Reci mi kad dan se stiša dali to oči suze ili je kiša, možda samo slutnja neka iz prikrajka zjeni čeka pa ih toči čežnjama i sjetom. Reci mi kad zvijezde zgasnu dali se to osmijeh tvoj skrio pa suncu mjesto ustupio da me  mazi u samoći od izlaska sve do noći. Reci mi dali…


Sav svoj mali svijet sreće i sebe u njemu hermetički sam zatvorila u kristalnu kuglu pa kako god je život protrese uvijek se na isto vrati. Navikla na česte trešnje postojana u sredini stojim ovijena mistikom i maglom. Oskudno odjevena ljepotama žića hrabro čekam čaroliju jutra. Na obzorju svakog dana gledam slike tužne,iste ljude što…


Sudbonosan dan kada si došao, baletom ljubavi u moj život uplesao bio je najsunčaniji u zemljinoj povijesti, taj dan i Sjeverni Pol se topio pingvini su prestali promrzli drhtati sjeverni medvjedi iz sna se probudili, dupini Ocean skokovima razigrali. Bio je to najvedriji proljetni dan kada je mjesec suncu utro put da bi nama dugo…


Zdavna sme se dotepli vu bregoviti slavonski kraj ali nigdar nisme pozabili naš dragi kaj. Težačko nas je živlenje stiralo od skromne hiže, vu stranjski daleki svet pozabiti sme morali trseke i bogečku klet. Pinklec na pleća sme deli i same zelene brege vu oku zeli. Slavonska nas je zemljica zagrlila kak mati i sega…


Godine nagomilale visove sjećanja stojimo nad ponorom postojanja ravnoteža nam bistrina uma i snaga volje za nezaboravom. Nedamo potresima življenja da nam poruše visove i sve u prah i pepeo pretvore. Nedamo vulkanima sjete da se aktiviraju,samo tugu rigaju sve zacrne i boje jutrenja odnesu. Tragamo za gejzirima stvaranja što će nam jezera duše grijati…


Žetva

Žanjem posljednje dane života kao bogatu jematvu na sušnu godinu. Obzorja zore već davno odrudjela, podnevna žega lagano jenjava. Kosac vremena i dalje udara, otkose više ne broji snopove godina uredno slaže uspomene priziva i na vagu dobra i zla oprezno stavlja i važe. Kada zadnji otkos padne pasti će i sjećanja u hladovinu prastarih…