I nekada je postojao čovjek Stvarao život i bio je život. U ova  gnjila doba mnogi lutaju Mnogi skaču s litica Neki se i poskliznu A neki i dalje stoje čekajući ove druge,koji padaju na putu prema dole….a ovi što čekaju tuđe padove ,ne znaju da već su dole. I to se danas zove ZABAVA….


Ljudi su ranjeni Bol jaka S neba slana kiša Pada na jadnike   Luđak pjeva i grana ručerdama: Dragi ljudi,dragi ljudi Nečastivi se budi,nečastivi se budi… Onda se uozbilji..i prasne u smijeh…   Na licima kiša najeda obraze i oči Samo otisci ruku..ostavljaju krvav trag Zub se od zub troši…. ali čovjek je život..i tu…


Požuri ,budi što si sanjala sve ove godine Eh…svijetu malo budala… Mi smo se obećavali jedno drugome u deliriju Snovi stvarniji tada bivaju Samo smo se buđenja bojali.. Buđenja..  iznova  smo polazili.   Ja sam bio jak zato sam na jednom sagorio A ti slaba,zato i sada veneš    …i bog se poigra karakterima ……zar…


Prezirem vaš sjaj, Vašu dobrotu i očuvana tijela Prezirem vaše kose,bijele zube.. Prezirem vaš sjaj.   Prezirem vaše patnje ne shvatljive i glupe Vaše osmjehe od boje i mesa.. Hranu s malo kalorija, Vaše savjete i pomoći bijednima.. Prezirem vaš sjaj.   Prezirem vaša mišljenja,razmišljanja,ponašanja Vaš govor,birane riječi i naglasak, Vaš manir,gest i hod. Prezirem…


Sad kad kasno je,sjećam se… Kako lakiraš nokte..i pitaš me:jesu li lijepi? Ha.. pušeš u njih,lak se suši…. A ja zanesen u riječi ,..odgovaram… Reci što želiš da ti kažem,..al ne pitaj me što mislim.. sad kad kasno je,sjećam se.. bojiš kosu,kao iznenađenje za mene…a ja krut i ohol govorim: crno je crno..šta sad….a ti…


Nismo se voljeli,slagani smo Bili smo znatiželjni,vjerovali smo Znamo što hoćemo Ne znamo što nećemo   Glasni u svom htjenju da budemo što nismo Tihi o svojoj ne moći za učiniti prvi korak.                            Lijeni i prestrašeni..truli Dopustimo sebi mir Znamo li mi jadni ..a što je to Mir? Doista,a što je to Mir?..možda je…


i budala se nadvi nad papir,i pomisli: ja pismen i ka tome i hrabar i vičan u riječima…i mnogo više od najviše.. tražim i naći ću,jer kao što prozborih ja tražim… riječ kao put cilj kao mir..dakle..dakle ..ja tražim Put za Mir!!! I napustim mudraca,previše mi sličan…a volim kad mislim da sam jedinstven.   Dođem…


Ptice pjevaju,mravi radišni kao i obično Priroda se hvali:vidi,kako sam lijepa A ti …tko si?kuda si pošao?     Tragam kao pseto,po šupljoj duši Njuh u vodi slabi,klanjam se suši. Kao luđak svemu okovanom se divim U isto vrijeme se ubijam i želim da živim. U tlapnjama gradim bolji dom Jedini sam koji postoji,a nemam…


A što želiš čuti? Pred Djevicom klečati,i govoriti joj jad Nije isto djevice lišiti junfa  a od Druge tražiti oprost..  I ja bih nešto drugo rado bio Al ne mogu.. Mogu gore al ne mogu bolje.   A što želiš čuti? Da su svi ljudi isti Istu sisu dojili Istoj laži klanjali Ne,opet si u…


Želim te u noći U noći kad sve stane Pred san Jako te želim.   Govorio sam pred naš kraj,,,,,   Zaboravi na sve, Gledaj,gledaj te  zvijezde Pomislit ćeš da su daleko..nedokučivo , Nema veze..nije bitno Ipak su najljepše što nam noć može dati. Zaboravi na sve..teret srca,teret uma,luda nadanja,smiješni maniri Zaboravi na ljude,zagrnimo se…


Gubim nadu  kao oči sjaj S vremenom se prepuštam, I sve manje dulje čekam I sve više manje tražim sreću..   Slike  ispred očiju, mojih očiju, nestaju  dolaze nove, nove slike za moje oči.. povučen u sebe bez  mjere i vage ..sve po sebi krojim i sreću i bezdan…i ono najgore…ono što je prešućeno u meni prešućeno…


San je bijeg od svega Buđenje nada za sada Smrt je bijeg od svega Život je nada za sada   Život za sada buđenje je nada Smrt svega san je bijega San je buđenje nada Bijeg je smrt svega   Nada u bijeg života, smrti sna i buđenja…   Čovjek sanja o sreći Čovjek sanja…


I Bog uskrsnu pet duša Deset nježnih,anđeoskih krila Prhnulo je nebu   U gradu međ brdima, Smrt se ceri smrtnima..   ah napokon…pravdu opet zauzdali silni a već  suknje majki ponovno zadignute,iz grla dahću, željne znoja i ludih očiju pritisnute snagom ,hlače ispod koljena nove vođe su začete u njima, Zlo se sjeme  miluje uz…


kosa

Kao muha na prozoru Moja misao dođe do stakla Sve vidi,sve osjeća Udara,zabija se,krvari..pada na pod.    …odškrini,pusti me van…   Od života ne tražim ništa                      Ni slasti ni vlasti                       Ni svile ni sjaja   Samo odškrini,pusti me van…   Od smrti ću zavapiti svjetlo Da nemani oslijepe u meni…..a od….   Moja…


Dlanovi na čelu Prsti u kosi Dlanovi na usnama Prsti na očima   Šake u grču Tijelo u znoju Ranjen bijeli zid Ugušen u crvenu boju   Čovjek u kutu Sat na zidu Njegova riječ na stolu.   Sunce pokorava zemlju Novi dan hvali se rođenjem   Čovjek   Pada u san…..


Okončao sam škole Od znanja tek zrno imam ..mnogi ljube i mnogi se vole.. Iz šupljeg u prazno iznova livam.   Našao sam sreću,s proljećem dolazi Jedva mi i došla  a kaže da odlazi… Slobodan sam,s ludima to tako biva Al ropska je duša,ni* bijela već siva.   A sad izvadi mač iz korica od…


Sklapaju se kapci Oči traže san U svom miru odlazim U svom miru dolazim…ja se svejedno prepuštam.   Moj život je bogalj kojeg na rukama nosi sudbina Ah,što  mu vrijedi… Kad zna što ga slijedi Kad zna da udahnut mu kraj.   Mnogo je sluda i izroda oko mene Ja sve njih iz dubine gledam…


I svi neka budu protiv njega Nikome ni oslonac  ni utjeha  ni spas ,nikome .. molimo te??  neka bude: napušten od misli izdan od riječi slijep i zaboravljen. Neka bude!!! Molimo te?   I sve što dao ljudima je   ljudima  sad strano neka bude Njegove oči njegov sluh sve nek usahne on i njegov …


Ti bi htjela biti ono što nisi,bar u tome nisi usamljena Ali nemaš u sebi dovoljno svijeta,nit su ti ruke za pružiti ih nekome Tvoje oči nemaju nadu,nitko se ne vidi u njima Ti bi htjela voljeti Ti bi htjela ljubav dati Ne,draga,nemaš kome..sama sa sobom, Tvoj brod sad tone..ja ti neću pomoči…   Sebe…


Nije važno,kao i ostali pušim u ime raka I nalazim razlog za svaki svoj neuspjeh   Bilo bi lijepo kad bi bilo mada i bolje ne bi škodilo stoga daj nam Bože svega a svega najviše ..   bolje se prizemljiti pa nebeski živjeti biti plitak,znači biti dobar plivač mutnih voda nit se boji,nit mudro…


Hlad

 Da li bi sve isto cvalo Da se nijedan  Job Nikada ništa nije zapitao?   Bog će doći ponovno I mudro nakalemiti  novo drvo spoznaje I reći: jedite njegove plodove..svi Ali pod njim da niste tražili hlada.     Moje treće oko je slijepo Ne vidim zvijezdu,koja me vodi Izgubio sam sluh,jer glas svoje nutrine…


  Ti mirno spavaj!! Pustili smo srce,u borbu smo ih dali Ne bi li ovom svijetu razbili sva ogledala u kojima se zrcali kao luđak.   Ti mirno spavaj u toploj kući. Sutra se samo hinjski  prikloni pobjedniku.   Ti mirno spavaj!! Dolaze po nas (ti se ne brini) Ne vjerujem im. Nude nam svjetlo…


Dođi ,ovaj svijet je učmal Nema uma,ni osmjeha…samo Obrva do obrve i šake u stisku .   Dođi,vrijeme nas vreba,nadlijeće Jastreb u širokom krugu..prati  u korak,u dah   Dođi , pročitaj mi pjesmu (tvoju jedinu ) O cvijetu i duši O tišini i dodiru   Nebo se zaželjelo  pogleda A mjesec stihova i ljubavnika  …


Zid

Zaspao sam naslonjen na Zid Razmišljajući o iskonu ,početku Glavurda bi maštala,sad kad riječi više nema Ruke bi rušile,doći do odgovora bi htjele Ne postoje prepreke znatiželji koja budi nemani     Zaspao sam naslonjen na Zid Ne budi me,tamo odlazim često I svaka tvoja riječ ga može srušiti Ti si moje otjelovljenje iluzije Ostani…