Ako možeš

Dok mazim jastuk u nedostajanju Vidim da nisam ni slutila. Tko je taj što me drži budnom I odakle li mu samo obraz?   Budim se jutrom i dišem za dvoje. Dvoje kažeš? I onda te pljusne sred lica.   Nitko nije zaustavio kišu. Samo je učinio da manje pada. Nitko nije uhvatio sunce Samo ga dira na rubu.   Uvaljujem se u zagrljaj Kao u sklonište. Guram glavu pod tvoj vrat i mirišem ti kožu.   Moje je da te volim. Moje je da znam Da nije vjetar ono…

Na pragu sam godina koje ne razumijem

Od jednog sivila pobjegneš, Na drugo sivilo se navikneš. Jedno izabereš Na drugo pristaneš.   Bijele se ulice od studeni Mrzlo je i prazno Unutra i vani.   Veo oblaka kao slutnje Nad gradom i glavom. Tko još danas gleda gore? Ta gore je tek pusto gledanje u prazno.   Pa gledam pred sebe. Vrvi ulica ljudima I cestama. Licima i riječima. Očima i rukama. A nema ničega.   Nebom bar ptica leti Pa joj zavidiš jer je slobodna.

Sloboda!

Treba zbilja malo, zaista Jedan korak u bezdan Jedan pogled u beskraj Jedan skok u nepovrat U tim sitnim razmacima Leži ta daleka sloboda Treba užasno malo čarolije Da bi se vjerovalo Užasno malo samoljublja Da bi se zaista voljelo Neizrecivo malo djetinjstva Da bi se odraslo Jedna odluka što se donosi Uz ručak ili jutarnju kavu Riječi što pređu preko usana nezamijetno Treba biti čovjek Da bi se živjelo Treba biti od sebe I od svijeta Da bi bio slobodan od oboje  

Za tebe takvog crno bijelog

Držim te u sebi. Beskrajno dugo. Znam da ne vjeruješ u to, ali ja vjerujem za oboje. Ja vjerujem za cijeli svijet. Da postoji nešto što traje kroz sve svjetove i sva vremena. Da postoji ljepota koja ne mora biti protumačena. Da postoje rečenice koje nemaju kraja i riječi pune nemogućeg. Pune mene. A  ja jesam uzdah i ja jesam jeka. I ja se prelamam preko strofa i sklapam besmisao. Čuvam tu ljepotu za tebe. Za onaj dan kada otvoriš oči sa mojim trepavicama iznad i ugledaš sve. I onda…

Jednostavna spoznaja

U sumraku… Kada sve u vodu padne Čak i sunce U svojoj veličini Na zlatnim valovima odsjaja Sve je tako beskrajno, beznadno, očajno Veličanstveno &nije bog zna kakva razlika… Sudbina jeca, očajava, A put je ljudski Sizifov, svačiji… Duga su nebesa gdje guramo ta kamenja Plahi su pogledi, neizdrživa bremenja.. U zori… Na obali Kada sve u beskraj ode Čak i sunce u svojoj veličini Vine se u let &obasja taj tužni nemir ljudski.. U krvavo podne Pucanj glasno odjekne Eksplozija&nalet Gorka je ta vječnost na zemlji Kisela&teško se guta…

Toliko je prirodan ovaj kraj

Miris ljeta Da li si sretan? Da li sam sretna? I da li je bitno? I kome je bitno? Želim ime, broj i adresu baš te osobe Da joj poklonim cijelu sebe I nestanem. … Zašto uvijek zvuče crno ove riječi Jer znam da znam drugačije Ili se ja to opet varam.. Ništa novo Prevara od mene Ili koga drugog Vjernost se precijenila Pa se prodaje za zlato posvuda Jebeš sve! Sutra je novi dan A svi su dani isti i nema ih Kada si tu I kada je samo…

Još grije

Valovi su donijeli lišće I šume zajedno Skladno Na žarkom suncu Povjetarcu Pijesak pod nogama More u rukama Miješam crveno sa plavim nijansama Impresija ljeta na zalazu I nekog drugog nepoznatog Tek na izlazu Vrtlog riječi I nekih davnih osmijeha Kada? Nisam ni primjetila.. Jesen dolazi, dragi moj Molim te, odlazi.. Sat otkucava gore dolje Pa sve u krug Uvenulo je cvijeće pred mojim pogledom Nebo nad glavom se potamnilo I klonem, tiše… Prstom preko usana Prstom preko valova Raznijela se romansa

Kraj s jedne strane znači početak s neke druge

Ne znam što da kažem A da to već negdje spomenula nisam Uhvatim samu sebe Kako neprestalno ponavljam svoj glas I više nisam ja već jeka moja progovara Umjesto mene, a ponekad i umjesto sebe Gubim razum zadnjih dana I nije to zbog tebe Pa ni zbog mene Iako, možda i ne znam zbog čega Možda sam… Ah..teško je reći to naglas.. Okrenula sebi leđa Oglušila se na vlastito javstvo Prodala se ničemu No, nisam sigurna u nijedno Tek slutnja… Da li još diše ta duša moja trošna? Ili sam…

Privatna zabava oduševljenja

tri uspavanke prije samog sna ni više ni manje ili one tri što te bude svejedno nešto mora da se događa brzina  i prolaznost vremena kao kreni kreni kreni okreću se kazaljke i svi su usplahireni prođi prođi prođi što prije što brže jednako tome ničemu ne živim ne postojim ne opstajem trčim i žurim i nestajem kao munje preko neba što ugasnu bez da protresu nebo i zabljesnu

Umivanje tobom

Gle…treperi lišće na vjetru I moje tijelo u ritmu Onaj savršeni spoj nostalgije Kada moj pogled luta zrakom I čežnja me vuče daleko… Oduvijek, uvijek, želim kretanje U onom bajkovitom smislu S glazbenom pozadinom Stapanje sa svijetom Prožimanje životom Kao da netko grčevito stiska ruku Sred mojih grudi I silovito se rasprsne toplina U mojoj utrobi Da. Ja uvijek želim negdje. U mislima, ja uvijek idem negdje. Prostire se moja koža Diljem neba prošaranog Opčinjena jekom I usporenim trenucima Sve baš sve I sve baš ništa jest Čudesa se događaju…

Zaborav u stihu

Kako tiho plahte padaju noću i ostavljaju tijelo golo kao kamen i kada više nemam snage spavati, ostavljam ti uvojak kose, kao znamen. Danju kada štit sa sobom nosim, daleko sam od svojih rana i više ne nosim njihove tragove a na krevetu prazna je tvoja strana. Omotana šalom privida kao indijska princeza bosa više me ne možeš doseći ostavljam ti uvojke i kratka mi je kosa Tamna sam sada ne baš kao noć, ali blizu nema više boje sunca i postaješ još jedan u nizu…

Više se nikada neću smijati

Kad razara praznina, ne postoje osjećaji. Nema čak ni suza. Samo ta misao: ” Više se nikada neću smijati! ” I zaista je bilo tako. Razapeta pred odrazom, moj lik je postao besmislen. Lice koje ne prepoznajem i tijelo što klone od umora. Ali, stala sam tu i gledala sebe. Tu koščatu figuru što pogrbljeno zjapi. Ne, ja nisam vidjela sebe, čak ni nekog poznatog. Neka druga žena me nijemo gledala. Možda i nije postojalo ništa osim tog trenutka tada… bezvremenski prostor ništavila… Okrenula sam se prema suncu i pomislila:…

Kazalište

Bljesak žarulje u mojoj zjenici. Jedno oko puno suza. Jedan odraz kreveta u ekranu. Jedna sjena što drhti na zidu. U pozadini plešu cigani. Na sceni stol i stolica. Očekuje se jedna osoba. Ulazi žena, sjeda za stol i piše. Piše satima i publika je već umorna. A cigani još plesšu. Čuje se zvuk kiše. Ulaze dvojica u odijelima i odvode ženu. Čvrsto je drže a ona urliče. “Ponesite moje riječi, ponesite moje riječi!” Oni se zbunjeno pogledaju, slegnu ramenima zaključivši da je luda i odvode je van scene. Posljednji…

Miris ljeta

uzavreli pijesak. misli isparavaju na suncu. voda je bistra i staložena. galebovi jauču iz daljine. savršeni privid izmaglice tamo negdje u obrisima grada. vjetar raznosi tragove stopa u kovitlac prošlih radnja. kosa se meškolji na slanim usnama. povremeni val naruši sklad tišine. i ostavi jeku u ušima kao šapat iz dubine školjke. i čujem, gle, tamo diše more i zove me u dubine. doziva mi ime i pretvara ga u valove. okrećem se na drugu stranu da razbijem opijenost. jedna kratka jasna misao. zatim prazno.

Trošenje i riječi

Izgubila sam te negdje tamo U prvim redovima. Dragi moj, nikad zazvani. Od strane mojih usta, Nikada to neću naglas izreći. Jer ti jesi moj dragi. Potrošni i dodirljivi. I diram te dok se ne izližeš I trošim dok se ne iscijediš. To je ono što ti zoveš strašću, najdraži. To je ono što ja zovem ničim. Ali eto, neka te tu kraj mene. Jer poželim se i ja ničega često. A ti si smiješan i zanimljiv. I ubijaš mi dosadu. A ja sam mlada i živahna I tebi prijeko…

Izdahni da te mogu udahnuti

Ja nosim oceane u grudima Podnesi to moj izabrani Ne zaklanjaj se pred svakom mojom olujom Već junački primi bijes iz moga tijela Ja čuvam kišu u očima Budi snažan za to moj izabrani Pokisni do gole kože Ali ostani stati na mjestu Ja nosim staze svijeta u nogama Lezi poda mojom težinom I pusti da te cijelog pregazim Pretrpi svaku bolnu stopu I pregrizi jezik pred jaukom Ja skrivam sunce u usnama Užari se na njima Ispeci sve neizrečeno I šuti na mome poljupcu Ja tajim ptice ispod kože…

O ljubavi i koječemu

  Zbog mene, tebe, svega… Ni najmanje, Ni najviše. Možda je čak i bilo očekivano, Taj naš početak, I ta predivna sredina I taj kraj koji nikada ne dolazi. I htjela bih i ne bih, I svašta ja nešto kako kada želim.. Većinom besmisleno.. Potrebna mi je reakcija Da zapečati svaku sumnju moju I pusti me s mirom u očaj i strast, A takvo što ne dolazi, Ja nisam ona kojoj se to dešava, Ja biram uvijek one nikakve Da mogu puniti ove bjesomučne stranice Vlastitim nemirom A nije čak…

Opet danas

kiša pada.. neki čudni krikovi zjape pred prozorom. što reći onda kada čak i same riječi izgube smisao i poantu? možda muk. ili je i on suvišan? jer ni on sam ne postoji. i kada utihnem i ja i glazba i ove riječi ostanu kapi kiše koje udaraju u cijevi susjedove kuće ostanu auta što jure na cesti u blizini ostane vjetar što vihori u izmaglici i zvona s jarbola u luci ostanu zvukovi s televizije u sobi do… nema tišine. jer uvijek nešto ostane. čak i kada prestanu moje…

Pod punim mjesecom

Dođi večeras da ti zabijem nož sred grudi Sred srca nevjernog Sred prodane duše I oronulog tijela Dođi večeras da te volim Da ti se podam I da te imam Barem toliko Gdje si večeras? Nema te.. Ne zoveš me.. Ne tražiš me.. Pa nije valjda da te druga grije Pod nebom zaleđenim? Užasnuta je zemlja pod vašim tijelima Jer moji su tragovi i suviše očiti A ponos moj visi iz te ladice Što smo je toliko često zajedno otvarali Dođi večeras da ostaviš oči na mojim bedrima Da ti…

Stranac u mislima

Dobro jutro i tebi Tužni stranče što u očima mojim spokoj tražiš Na krivo si se lice namjerio Nemam puno da ti pružim Nemam mnogo da te utješim Moji su retci blagoslov i kletva A neću s time da te mučim Odi negdje Bježi daleko Završiti ćeš kao raspelo ovoj poemi    

Usuđujem se nazvati manje sličnom

Biti ja. U bivanju i zbivanju. Okrećem programe I gledam bez pogleda Oni uzvraćaju jednako bezlično Ništa novog pod mojih stropom Kiša pada ispred Kiša pada unutar Unutra Posvuda i nikuda Brišem slojeve sa tvoga lica.. Pogledaj kako si isti Bezobrazno jednak svima Program koji mora biti okrenut I biti zamijenjen istim takvim nikakvim Sve je staro pod svjetlom velegrada I ništa se novoga zaboga ne zbiva Kalupi ljudi se uvoze izvoze dovoze odvoze Čak se ni glina bitno ne mijenja.. Isti prozvođač ista etiketa Kvaliteta kvantiteta Nešto svašta Još…

Prvome

Toliko je rana na mom tijelu.. Poneke su zarasle obavijene vremenom, No većina ih je još tu.. Podsjeta na svaki poraz u mom životu.. Tebi koji si ispalio prvi hitac & Naučio me kako da se slomim & Napravim od toga predstavu.. Apsurd, dragi moj, ništa više, Sve te suze i ta pusta bol, Tek su titlovi, Nepotrebna objašnjenja.. Tebi, koji pokazao si mi sva dna ovog svijeta & Koliko samo zora mračna može biti.. Koji si me naučio da su patnja i tuga umjetnost, A da je sreća za…

Sajam mene

Sanjala sam sve, znaš.. No dobro, ja uvijek sanjam sve.. Čak i onda kad ničeg nema, Ni mene, ali mene prečesto nema. I nije neki san. No nije nikada. Uvijek nedostaje nešto. Kao i tu, među ovim riječima. Proživjela sam sve živote. Do kraja i do neke točke. I uvijek je sve tu. Ali uvijek nečega nema. Podala sam se svima, znaš. A opet, nikome… Netko drugi je spavao sa svim tim ljudima. Ne ja. Ja uvijek spavam sama. Netko je uzeo moje usne I ljubio strance. Netko je uzeo…

Plavi ponedjeljak

neko davno vrijeme nedostaje mi ta slika ulje na platnu i neumorna logika neka danas čudna apstrakcija uvučena u kovitlac gdje vrijeme je atrakcija svježe misli tako rijetke sumoran mi pogled istim tonom ispunja retke zaigranosti ni traga nema crveni ruž i miris jeftinog parfema tko su svi ovi ljudi ovdje sada? nečiji očevi, muževi zalutala stada emocija mojih ravnica čini se da mi treba mnogo a treba mi tek sitnica okupala sam se u medu i namazala tijelo zlatom sada u strahu čekam da sudbina mi zavrne vratom

Pogana djevojčica

Blagoslovi neznanje, dječače! Ti ne vjeruješ u ništa Što napisano nije.. Tjeraš me u egzil &imenuješ heretikom.. Dotični gospodin pokraj mene Optužuje me da ne vjerujem! O, kakvog li usuda iza veselog lica. Ja nemam potrebu da se ogradim u koricama. Niti imam potrebu da imenujem boga. Meni ne trebaju napamet naučeni rituali, Ni probrana, licemjerna zajednica. Ja ne kupujem oprost,ni ne tržim grijesima. Ne klanjam se idolima, Niti vjerujem svetom u ljudskim retcima.. Ali, vjerujem u vjeru & Da! Vjerujem u boga. No, bog moj ime nema. Moj bog…