Daj mi

Daj mi još vina, znoja, daha Gledaj me sklopljenih vijeđa Daj mi dodira i krvca s usana Daj mi stisak, vrat i rame Zaljepi mi kosu na obraz U moju kožu stavi lak s nokta Daj mi šapat i vrisak vreli I izlij ga u moje uho Moje tijelo prekrij opojnim otrovom s kože Daj mi ustajali zrak iz sobe Što miriši na blud Daj mi da te ne skidam danima sa sebe

Nepoznatoj

Sa obzora bježi Sunce, topla soba miriši na san Um od samoće zbunjen, sa čežnjom u dvoje ispija čaj Misli k’o psi odlutale daleko i uz lavež Na Jug hajka ide, ide hajka na Jug Hladni Sjever još plamti za nju Nepoznat cjelov za nepoznatu nju *** Gle stranaca što se ponizno muče Gle krsta krvavog od nepravedne patnje Gle požude izgorjele i slatke Gle strasti nerođene a već ugasle *** Jedni prsti žele u mirisne kose da se pletu Rumene usne hoće da ih njeni zubi grizu Jedno tijelo…

Sam

Osjećam gdje me gleda Ludilo u samoći Mjesto zvijezda treperi Suza tek u noći K’o nekad cjelov njen Studen usnu takne Vrela krv u mozgu Otima se da izdahne Prokleto nek je oko U gomili što ju je našlo Proklet nek je dodir Iz dženema kad je saš’o Sam svoj glas više ne poznam I tugu u vino točim Idem uspomenama ko prečcom u očaj Pitam hartiju i mastilom je močim: Dal’ ljubav postoji, Il samo hamal je muci? Dal’ sreća je stvarna, Il crta je tek na ruci?

Bartók

otišao sam na koncert da slušam violinu. ne zato što ju volim, nego u bježanju od tebe. možda nisi tu, al čim se sjećanje javi kao da te mogu dotaknuti, udahnuti. u dvorani nema sjećanja. u dvorani su samo individue, note i maštanja. tamo bježim, iako su sjeta i mašta različita pojavnost iste iluzije različiti ljudi oko mene. otmjeno obućeni u svoju sreću, a neki u tugu. ne znam gdje bih sjeo. crveno crne nijanse pozornice zarobile su mi i pogled i misao, a tečne note za tren su se razlile…

Četvrtak

Bio je četvrtak Junska omora ugušila je vjetar Gledao sam zvijezde (Treperile su iz daljine kroz nepoznat mrač) Oko mene neki grad Bolje mu poznam ulice i kutke skrivene Nego ime Težak je i od betona Krv mu od vrućeg asfalta, a kosti od hladnog čelika Zaboravio sam sve Sjećam se samo tebe I vidim te mjesto zvijezda na obzoru K’o nekad Najmračnije lijepa Osjećam tvoje ruke i meki ‘dir Njušim tvoj parfem, Burberry Golica me po obrazu tvoja kosa K’o nestašan val Kad bi’ bar mogao Od Mjeseca, eno,…

Stihovi za T.

 Utonuo je dan u čudan suton neki Od krvavog plama crven. Kao po navici Ulazim u zadimljeni kafić  Sjedam za slobodan stol “kavu, molio bih” Pogled moj lutajući Međ nebitnim tijelima na tvoje lice se nasuka Nespreman  Lijen dim cigarete se prelijeva Preko usana Isuviše erotično tek malo odškrinutih Kao suton su crvene  Poželjeh da te stisnem, da ih cjelivam Da te osjetim, da ih cjelivam Al više nisi moja Tko ih sad uživa?  Na tebi je lagana majica Naziru se grudi, vide se te vitke ruke Sjetih se kako…

Bo(le)sna

Nekad ju volih kao što se vole prve ljubavi Nekad joj se veselih kao što se dijete veseli majci Nekad ju snivah kao što se snivaju nade Nekad je se sjećah Nekad ju udisah kao svijéž Nekad mi je sve u njoj mirisalo Nekad i proljeće je imalo svoj miris u njoj Nekad i ljeta, i jeseni u njoj mirisom opijaše I zime Nekad maglu tjerah s nje, da je ne skriva Nekad magla nije imala što da skriva Nekad ranjena, nekad bosa Nekad bila je moja, a sad pod…

Dvije duše

Dotaknuše nam se usne Kad Sunce dotače stijene I sjene mamurne i same I zoru dok bježi u jučer Spojiše nam se dlanovi Znojem od ushita spaljeni Kad procvaše oleanderi Kad šaptaše vjetrovi: Ne postoji takav raj ni zemlja Ni ljepši san od onog mjesta Gdje spojene su duše u ditirambu U hipu, u tijelima mladim Razišle su nam se ruke Kad Sunce ugiba u oblaku I zore mamurne i same Nestaju u magli, bježe u jučer Razmakoše nam se putovi U blatu potonuli drumovi Tad uvenuše oleanderi Tad zavapiše…

O djevojci

Ispod njenih nogu, u haljini do koljena Krhotine stakla Od izloga Koji je eto, Još jučer blistav Lik njen na sebi slikao. I cigle i blokovi I čaure boje mjeda Sjedila je na zidiću Ispod ruku skrivajuć silovano lice A pogled prema kraju ulice Miriši na paljevinu i pljesan Sivu poput oblaka i mrtvog mesa Tu i smrt sad dolazi da plače ”Zar tako izgleda ljubav Prema Bogovima?” Šaptala je ”Zar tako izgleda Sloboda?” Jecala je I samo pustila vjetra dah Da joj miluje blijedi vrat Ljubi usne ispucale Cijeli…

Pjesma o Bosni

Nekoć bili smo osmijeh Poslan iz nekih davnih vremena Na usne, Na lica, Na jutra i večeri Na mora i slapoveDanas, evo Ništa smo drugo Do li skorena suza- koralj od tuge, Sklonište od prošlosti Povrh usana, podno oka Otisak izblijedjele kreposti Pokošeno polje žita, spaljeno Gotovo do iznemoglostiNaši davni momački snovi Priljubljeni uza taštu sjetu K’o plačljivo čedo uz grudi gole majke Smrznuto pseto uz ‘rđav kontejner Ispucali pod teretom neuspjeha Svijeni od siline nadanja Naša tijela bezbroj puta lomila su koplja Od Allaha Od Boga Od Isusa Od…

Što da ti kažem?

Što da ti kažem poslije svega? Voljena, Nikad moja Sad kad tuđi zagrljaj tvoj je azil A moje ruke zjape prazne Dok mi drhtavi obraz Zadnju suzu zbog tebe Otresa u sjećanje A sjećanje je muklo, Odzvanja k’o čelik jecajem hladnoće Bljeskom zadnjeg ljetnjeg Sunca Sutonom Pred prvu jesenju noć Natopljenu kišom Skrivenom u dubinu, U oblak, U bezimenu misao Što da ti kažem, a da zadržim laž? Voljena, Nikad moja Dok cjelovi moji pucaju u prazno Oči u mutnom love, vole Vjetar iz prošlosti, Dah iz vječnosti Za tvog…

Buđenje

Spuštene vjeđe Izdužene sjene Treperi list dok Dan se budi   Mirisi jutra Usnula slutnja Putuje nota a Java je uhodi   Bonaca na moru Galeb na obzoru Mašta je utjeha a Mi smo tek ljudi   Strast pri kraju Grešnici u raju Oblaci u zagrljaju iznad Minule bludi   Prah života Prosut po vječnosti U proljeću smrtnosti dok Usna cjelov žudi   Uzdigla se lađa Nad morem spokoja i Ruka moja skriva Tople tvoje grudi   Mi smo tek ljudi Dok dan se budi

Pjesmom…

Soba i ja Zvuk gitare miluje tišinu Kasna miriše noć Bludni Mjesec osvjetlio mi rame Vječno se rađa, a umire sad Mlađi od djeteta Prsti moji cjelivaju žice A misli Traže njeno lice I rodi se stih tek što Bludni umr Da povuče melodiju U osjećaja sraz Da putujem do tebe Pjesmom…

Februar

Pogled u jučer, februarsko jutro Sjenka drijema iza ogoljelog badema Bura diže sjećanja sa prašnjavog druma Oh, kako ružna je zbilja otkad te nema  Samoća u gužvi, februarsko podne Ogoljeli badem- za ptice stajalište Bura mazi lovorovo lišće kraj prašnjavog druma Oh, kako hladni su dani otkad te nema Široke zjene, februarska noć Nasuk’o se Mjesec na ogoljeli badem Bura izdiše, očajnički dahće preko prašnjavog druma Oh, kako fale mi snovi otkad te nema

Djeva i ja

Napokon usnula je i noć Vjetar Šapt’o je, al’ umro je u mraku Nit Mjeseca, nit oblaka Zvijezde tek izdaleka, u agoniji predzorja Sa mojih očiju pobjeg’o je san Prestrašen I nevraća se više Nepomičan ko leš U dolini mračnog izobilja Ležim bez misli neke Usred te magične tmine Pred mojim tijelom nepomičnim Iz vječite daljine Izmorena Krhka Djeva stoji Samo prozirnom svilom zagrnuta Neobično vitka Od svega što poznam ljepša Nečujnim mukom drhti Pogledavajuć’ na me’ Božanstvena Ranjena, Okom nježnim svemir dubokim Čista Djeva Dodir laki njen I usne…

Melankolija

Mor me opet mori Ne znam gdje da pripadam Slušam priče o slobodi A duh mi propada Sam sa svojim mislima Šapućem si kriskovima I pjesmom mjesto djevojke I pjesme su tako daleke I pjesme o ljubavi nisu I pjesme su bolesne na listu Zar gluh sam za smijeh? Zar ubio sam radost? Zar uzimam k’o grijeh Što tražim svoju mladost? Ako cjelov nježni žudim Zar tražim mnogo? Ja venem danom svakim Za tren kad bit ću s tobom Lebdim u samoći Tišina me zarobila K’o tatar u noći U…

Pokajnik

Iz dubine sna što budi me Crna buka vanjštine I čorav prst sudbine Grizu srce k’o boleštine Moje ime tijelo traži Okus bluda sve je slađi Pred Avlijom grijeha med na straži Ludi miris dima na nasukanoj lađi Još malo nek golica jedra Stara ruka gluvog Vjetra Oštra munja neba vedra Dok vapi grešnik da se preda U agoniji mladosti U sutonu živosti Od Njeg’ će tražit da oprosti Sve pokopane nečasti: Za sve grijehe što sam kriv I pored očiju što slijep bî Sve lijepo izgubiv’ Sad se kajem…

Stranci

Blijed očaj me gleda u oči Sa sjenkom snošaj u dahovitoj samoći K’o samosvijest vlastitim mišićima Bjes suzdržavam prema gorljivim mislima Vapaj za nježnost njenu škriplje nasukan u tami Ne, nije želja utihnula, tek sjećanja naziru lik njen u galami Dok kiša nježno udara o obraz lijen K’o dodir njen Kad bili smo strani, kad bili smo sami Vrijeme da se ode, jesen šutljivo otima grad Na cesti do slobode ispriječio se gorak slad Jer oteta je bila najljepša od Njih, sa smrtnikom prostim, zaljubljenim Sa mirnog mora lahor tih uhodio je strance, izdao ih I Bogovi istupiše, jedan do drugog- pobunjenici Bez…