utrcavaju mi u stihove, oprosti mi odmah na pocetku pas koji je zedan i zec koji gleda dva vrapca kako se vole i dvije djevojcice zalutale negdje dolje i pijanac koji je ovog trenutka sasvim slucajno trijezan golub sa nogom umotanom u zicu i daljine o kojima sanja polomljeno krilo voda tece i slika se…


Mogla bih podariti zivot, jednoj obicnoj tocki koju gledam na zidu, u svojim pjesmama i voljeti je bez imalo smisla; Mogla bih trcati bez cilja samo da vidim gdje cu stici koliko cu puteva proci i da li cu ikoga na svom putu sresti; Mogla bih se vratiti tamo gdje sam bila i ponovo plakati…


Pokazujes mi boje,one koje sanjas,kada nedostajem. Tu sam,pored tebe,dovoljno blizu da otkucaj srca mi cujes, dovoljno daleko da me dlanovima privuces, stopis se u moje bice,i sakrijes me medju svojim ramenima. Svu ljepotu svemira vidim kada zatvorim oci slusajuci najljepsu muziku na svijetu, ritam tvojih otkucaja,i kada gola pred ocima tvoje duse udisem tvoju ljubav……


Slavi ljubav dok u mraku sobe gledas siluetu nabujalih grudi, i cujes otkucaje za koje dises, a na vratu osjecas dodir za kojim ceznes. Zagrli me slavi ljubav kad osjetis me na svojim prsima. Voli,onako kako znas i slusaj saputanja, prati moje disanje; slavi me. Na postelji mekoj ljubi mi kozu i uhvati svaki drhtaj…


Ljubav je kad me volis  cak i kada te prezirem i mrzim kad zrak vibrira i vjetar sjece moj pogled a ti ih smirujes,i kad ne zasluzujem Tvoje je ime Emanuel,lice lijepo dodir njezan ,srce cisto I ja te gledam,i poznajem i grlim cijelo tvoje bice cak i kada me ne cuvas i kad osjecas…


Bijelo

Zarobljen u mojim rukama, uživaš u slatkim mukama Pod okriljem dame noći U meni si, počinje čarolija Tvoja leđa moje ruke vrela tijela Vatra iz kamina obasjava nas i naglašava ljepotu već viđenog Osjećam te duboko Onako kako ti osjećaš moje nokte na svojim leđima dok drhtim Slatka bol prolazi mi tijelom Moja glava na…


gledam se kako skupljam sebe raskomadanu po ulici prepunoj lišća budim se misleći da je osvanula jesen i učini mi se da čujem pjesmu kiša vani ali ništa ne lupa od moj prozor, tišina preovladava, zna da je kraj gubim se i ne vidim ništa u ogledalu otvorim oči i uhvatim onaj trenutak kada me…


plaše me otkucaji starog sata na zidu noću vjerujem u magiju i lažem bez savjesti podvaljujem iluzije i nestajem tiho dok šutim o jednim očima; čini se kao da nema putokaza mrtve su ulice, znam da isto pomisliš tužna je tišina, nikad tužnija nije bila ‘ponovo sam dobra, možeš ponovo da me voliš nikada više…