malom jedrilicom se otisnuo, iz sigurne uvale na ocean hrabro krenuo, nova jedra širom razvukao, svim pomorcima ponosno pokazao, da vjetar novi u jedra mi puše, bez kormila ravno u sigurne vode, kao hrabrost velika putovanje izgleda, jedrilica mala na pučini šanse nema, ali pssssst, nikome ni riječi, hrabrosti ovdje nema, anđeo me vodi.


kao slegnuta prašina na hladnom kaminu, bez plamena i vjetra, umirila se duša, prepustila se vremenu. u tren oka vjetar se pojavio, odjednom svu prašinu razbacao, jaku vatru naglo zapalio, dušu iz dubokog sna probudio.


i dalje plovim oceanom, bez vjetra plutam pučinom, širom otvorenih jedara, žedan čekam spas. malom jedrilicom se otisnuo, iz sigurne uvale na ocean hrabro krenuo, odvažan, hrabar, najveći sam bio, bez pogleda u dno na tvrdi greben se razbio. slomljena jedrilica kao lako pero, osušena jedra bez daška vjetra, izgubljen kompas u oluji, postaje sve…


žarke misli kao vrući asfalt, u trenutku bačen u led postaje ispucan, kao jasna slika bistro nebo, pogled na tebe dozvao je oluju. običan dan postao je zajeban, glas odnekud poznat načulio mi uši, pogled u crvenu kosu razbio mi dioptriju, srce i duša umirili se, kao da nastavak ne žele. poput tsunamija utihnulo je…


cage

snažan san kao jaka bura, poljubci jasni kao stvaran život, u tami naglo otvaram oči, hladnom vodom brišem prikaze. čekićem lupam po ruci, da zaboravim na bol iznutra, svjetlo gasim, rolete spuštam, da ne vidim i ne čujem, baš ništa. postajem otporan na metke, nevidljiv očima protivnika, odavno zarobljen u svom kavezu, ključ slobode u…


dad

tvoj pogled shvaćao me, tvoje ruke grlile me, tvoj glas grijao me, tvoja ljubav dizala me. poput planine bio si snažan, u mom srcu najviše važan, poput mrava bio si vrijedan, mojoj duši potreban je samo jedan. kao kamen uvijek postojat ćeš, kao vjetar uvijek dolazit ćeš, kao sunce uvijek grijat ćeš me, kao anđeo…


tmurni oblaci se izmjenjuju, sunce sve više zamjenjuju, pet dana pada kiša, ma misli li prestat jebem li mu miša! onda stane i na snijeg okrene, ma gdje su li mi sanjke crvene? odjednom sunce se pojavi, i snijeg se na recepciji odjavi. svi u hotelu unezvjereno skaču, kao da na guzi osjetili su kuhaču….


ant

hladna stolica ispod crnog stola, poput mrava skrivenog od kiše sklonio se na sigurno izgubljen od matice hrabro tražeći put nazad krenuo kraticom novim putem tražio spas ulovljen u oluji prestrašen sklonio se od kiše čekajući sunce.


chalk

drugačiji, poseban, sjeban. isti, jednak, normalan. u čijim očima? na kojoj ljestvici? kredom iscrtana budućnost na mokrom asfaltu. sad sam spreman. spreman da se bacim u bezdan budućnosti, u crnu rupu netrpeljivosti i razočaranja. na tijelu kora drveta, otporna na budale i glumce, na dvolične i proračunate. stvoren umjetni štit, sa posebnom šifrom za ulaz….


šum mora uspavljuje mi dušu, pogled u daljinu usporava mi ritam srca, kada prepustim se trenutku, osjećam da ne pripadam ovdje. osjećam se kao izbjeglica, poput stranca u vlastitom stanu, misli kad da su u logoru, zarobljene i lišene pozitive. poput sunca grijao me tvoj pogled, kao vjetar podizala si me, odjednom pustila si sve,…


ugašeno svijetlo poput boje moje duše, izgorena svijeća kao svjetlo budućnosti, u mraku tražim rehabilitaciju, u tvojim ostacima nalazim inspiraciju. oči tvoje poput zelene rijeke, dodir tvoj nježan kao jutarnja rosa, tvoji su me poljubci začarali, u meni samo jedan put napravili. svaki san si mi ukrala, sve misli zagradila, srce moje zaključala, adio ružo…


slomljeni temelj poput lakog pera, izgorjele grede kao suhi papir, razbijena vrata nakon provale, sada samo propuh ostao je. izgled duše odjednom je neprepoznatljiv, otkucaji srca poput pokvarenog sata, jednim potezom srezala si sve, moj osmijeh odnijela drugome. vruće riječi kao upaljeni vulkan, snažne misli poput orkanskog vjetra, u glavi nastao je armagedon, previše borbi…


fear

svako jutro tmurno je, bez obzira na sunčano vrijeme, iako vani prži sunce, u meni je nevrijeme. kako zastaviti kišu, skloniti se od grmljavine, kako pobijeći od vala, kojeg je tsunami prouzročio. zašto kraj nije kraj, čemu ove pjesme, čemu tolike misli u glavi, zašto je moja duša još uvijek u tami? odgovori mi u…


dive

čiste misli kao vulkanska prašina, izoštren pogled kao mutna rijeka, siguran skok kao hrabra hijena, uzimam zrak jer bit će dubok zaron. kao malo dijete gledam oko sebe, teško je raspoznati da li je bio san ili mora, pokretalo me nešto predivno, zaustavilo jeb*no, hvatam zrak, ronim.


krhke misli lete posvuda, dok traže prostor u oazi mira, slabi vid mi dušu ozlijedio, u isto vrijeme sam gledao i žmirio. pustio da stvari idu svojim tokom, nudio ruku povjerenja, slobode, puštao da tvoje oči lutaju svijetom, jer ludo sam vjerovao. sada ja ne vidim ništa, odjednom sam oslijepio, oči širom otvorene, a kao…


pet godina bilo je ljeto, povremene kiše nisu mogle spusiti temperaturu, oblaci teški znali su doći, ali još brže smo ih rastjerali. nakon toliko ljeta, zima je valjda bila očekivana, ali gdje se izgubila jesen? zar nisam se dobro obukao, pripremio na ovu zimu. odjednom hladno mi je postalo, smrznuo se jedan dan, iznenadila me…


knife

svaki dan čekam poziv tvoj, kao malo dijete još uvijek glupavo, borim se u sebi, tražim prostor između vraga i anđela. svako jutro teško je, prva slika ti si, prve misli tebi lete, pitam se kako je kod tebe. da li me se sjetiš navečer, pomisliš li na mene kada sklopiš oči, ima li tamo još…


izgled duše poput zgužvanog papira, u glavi već duže vrijeme samo jedna pjesma svira. ritam srca se odjednom promijenio, na dan kada si otišla totalno sam zanijemio. kao mina svi planovi su pukli, bez najave sve moje bitno odvukli. novi dani kao ružni san, još uvijek se ne mirim da ostao sam sam. srce moje…


dot

šapat u glavi kao šum mora, riječi tvoje odzvanjaju zatvorene u kutiji, zajedno smo ostavljeni tamo, svađaju se smisli, ponekad se i ljube, vole, ali ustvari su klaustrofobične.   svaki dan letam okolo, vozim se, šećem, sjedim uz more, tražim smisao i odgovore. nadam se razumu i boljem pogledu, tišina odjednom smiruje me, a znaš…


svako jutro tmurno je, bez obzira na sunčano vrijeme, iako vani prži sunce, u meni nevrijeme je. kako zastaviti kišu, skloniti se od grmljavine, kako pobijeći od vala, kojeg tsunami prouzročio je. ali čitatelju moj, reci mi jel ovo ima smisla, čemu tolike riječi i patnja, kad zbog drugog otišla je. zašto kraj nije kraj,…


novi dani kao nečujan šum, naš stan kao hladni vulkan, misli moje kao ravni labirint, kao gubim se, ali samo taj pravac vidim. zdrav razum kao crni snijeg, čiste misli kao kipući led, prsten na ruci kao skrivena želja, kao mrzim te, ali samo u tvom pravcu gledam.


lost

kao vjeran pas čekam samo tebe, uzalud se trudim i gledam, bezveze lajem na prolaznike, a ustvari tužan sam jer sam sam. svako jutro lutam gradom, vraćam se na naše mjesto, gledam, vrtim, tražim, ali svaku večer spavam sam. kako naći novog gospodara, koji će me hraniti i paziti, šta ako dođe netko zloban, koji…


kao pijesak među prstima, polako iscurila je ljubav tvoja, malo vjetra otpuhalo te, u nove ruke skupilo te. svako zrcne tako posebno je, od svih ostalih se razlikuje, u cjelini magično postaje, ruke moje tada bile su posebne. sada prsti tapkaju po travi, prazni, hladni, bezosjećajni, u trenu ostali ukrućeni, poput leda zamrznuti.


kao slomljena strijela izgledam komadiće duše poput razbijenog stakla skupljam, rukama golim čvrsto grabim dok krv se spušta po prstima hladnim. tko bi reko da tako si snažna, zar srce tvoje ima takvu želju, da riječi tvoje kao bomba ubiju sve, da dijela tvoja mene tako zgaze. nemaš pojma koliko cijenio sam te, niti ne…


kišovite misli poput vremena vani, izgubljeno srce poput psa u tami, neispunjena duša kao kutija prazna, usamljena ruka kao bolest zarazna. skrivene emocije kao napuhani balon, zatvorene oči kao duboki zaron, u najvećoj tami bistre slike, odjednom vidim sve propuštene prilike. tajni život kao jedina sreća, u njemu i dalje moja si ljubav najveća, u…