Kao šumska vila si, Plave kose, slatka lica, Dok niz potok silaziš Uz prateće vokale ptica. Bosih nogu vale dražiš, Sjedeći na goloj stijeni. Dodir priroda tvoj traži Sva se voda k tebi pjeni! Sve su ribe na tren stale, Sve je živo tebi podno. Nove baklje sad se pale, Dično Sunce ti je srodno!…


I. Cvijetak cvijetak zaluđen tražim a zima mi davnim nabacanim snijegom ne da II. Bila je jesen i bilo je ljeto Još ni lišće nije postalo iskreno i lijepo ali život zato… Prva pjesma i nije bila onoj koju sam volio Prva pjesma je bila onoj koju sam sreo toga dana i s kojom sam…


Potpuni mir jutarnje prirode. Danas po travkama vise kapi rose i kapi kiše. A u svakoj kapi odraz šume, odraz plavog neba i oblaka, odraz doline odraz drugih kapi i odraz drugih travki što dijele istu ljepotu. Jedna kap otpušta se napokon na tlo, padajući zrakom. Druga klizi niz meko tijelo što ju nosi. Na…


Kada, jednog dana, budemo prolazili Stazom mojih bivših stopa, Stati ću i zaplakati Kao nikad, možda, tog života.   I pusti me da plačem sam, Kako sam i živio sam, sveg života. Unatoč tebi, draga moja. Unatoč tebi, I u prkos sebi.


Tišina noći opet nešto krije. Poljupcem grije moje snene oči. Odavna nije tako nježna bila Ponoćna vila – sjeme snova sije.   Vrijeme taji svako novo sutra. Ponovna jutra samo život kradu. Prolaznost puta kojim čovjek hodi Pobuni vodi – nju tad san proguta.   Prelako noću potone kurs plova Dubinom snova. Zato tražim, hoću…


sve naše spoznaje i sva naša osjećanja spremamo u riječi . te robusne tvorevine našega uma . a one se prema njima ponašaju tako nasilnički . nezgrapne . mrve ih kao kakav prerasli prvašić koji želi dirati nježna leptirova krila . bez ikakvog smisla za lijepo za glazbu tugu jesen život . jezik se raščlanjuje i raščlanjuje…


Jutros si me prvi put opsovala a da nisam znao razlog. Ponadao sam se da je nesporazum jer ne bih volio da sam prestao brinuti. Mnoge su propasti tako započinjale ali sa tobom ne želim gubiti. Volio bih te zamoliti za oprost zbog svega što je moglo biti ali to nije način. Trebao bih znati….


Nekada je glazba bila suptilna ambijentalna chorus ljudskih pogleda moglo se njome ljubiti maštati krasti i opraštati a preostalo je samo tapkanje kiše u mraku. Ovdje sam, sa srcem prislonjenim na tvoja koljena u želji da ti šapnem nešto nešto nježno nešto što već znaš ili vidiš već na meni da spustim laki notni dašak…