Je si li svjestan duboke tuge ovih sati? Slutiš li koliko mi tvoje studeni lijega na obraze? Tonući u tvoju bol, postajem li dio nje, ili me tu nikad neće biti?   U tvojim je rukama sva moja snaga, budućnost i san. Imaš li snage za držati sve to?   Ti si orkan u mojim…


  Miješam slike stvarnosti i sna Tu na rubu ove sobe Gdje uvijek pomrsim sve konce Što me za te vežu.   Iz istog oka kreću suze radosti i kajanja Nenadmašne sreće I sve dubljeg propadanja U glib U pepeo i dim   U tvoje ruke Što me uvijek spremno dočekaju.


Očima me pitaš. Očima ti šapućem: “Volim te beskrajno.”   Usnama ti govorim: “Volim te.”   Ali, to što u duši nosim, Taj bol i vapaj sreće, Kraj i prapočelo; To nikad saznat nećeš, Jer malo je, premalo vremena, I malo, premalo riječi, Da u njih smjestim Svu veličinu Tebe u meni.  


Sve što stane u jedan san U buđenje i svitanje I modrinu jutra, Imam ja uz tebe.   Sve što čini jedan život; Suze i rastanci, Radost  opraštanja i poljupci, Daruješ mi ti.   Sve riječi i pjesme Nedovršene, zaboravljene, Sve su tebi upućene.   Lahor krila bijele ptice Dok mi obraz dotičeš I ponor…


Dobro sam kad si mi tu Kao dijete zaigran Mjehurićima moje ćežnje Kao more uzburkan Ispod moje prove.   Dobro sam kad si mi tu Kao dah vjetra Nenamjeran i blag.   Dobro sam kad sam ti blizu Ulovljena u mrežu tvojih trepavica Izgubljena i sretna negdje Na dnu tvoga svijeta.  


Ja moram vjerovati da ćemo se sresti opet. Al što će dotad od mene ostati, mila moja, bez tvog oka? Hoćeš li me prepoznati?   Duša mi je usnula od tvog zadnjeg udisaja. Koliko još do buđenja?   Mila moja, koliko nas još života dijeli?  


Ti možeš sve Možeš hodati na vrhovima valova možeš letjeti s orlovima Ti možeš snivati na pjeni oceana bez straha od dubina Ti si Svemir i ne plaši te beskraj Velik si poput Sunca i sjajan kao zvijezda   Ti možeš sve I jesi Sve   Možeš plakati od boli i biti sitan kao zrno pijeska u…


jučer je bio hvala Bogu i prošao   jedan od onih dana kad bih htjela a ne mogu kad bih smjela al ne želim kad bih negdje al nikako da krenem kad bih sve i ništa u istom trenu   jer vidim Ništa u svemu   kad slijepa sam do bola od suza koje padaju liju teku…


Da mi nije tebe Da te nemam Da ne ćutim Tvoje misli U svakom času Ovih sati Da tebe nemam Da nemam TEBE Da ne znam značenje IMATI TEBE Da te nemam… Ne znam.


Hodam ovim poljem, Žurim, ne zastajem, Ne svraćam pogleda, Ne kratim koraka, Samo da stignem Do obale zlatne U kolijevku smijeha Na prostore sjajne. Hrlim, hitam, Ne osvrćem se, Ne vidim ptice ni kamenje Ne čujem ni glasa ni plakanje. U ruci dušu skrivam, ne dam da je zabole. Samo hitam, hitam dalje…


Kao bol Kao vatra u ledu I napukla grana Čekam Strepim Godine u sate pretačem I strahujem: Hoću li ikada susresti oči dovoljno duboke da u njima tugu utopim Ruke tako velike Da obgrle svijet I mene u svijetu I Svijet u meni


Gdje si? Sjećaš li se plave priče o kojoj ptice šute, ošamućene? Sama, kao obično pokušavam sviti gnijezdo uspomena, i ponavljam riječima što se ne da ponoviti i nastojim zaboraviti što se ne može zaboraviti.   Gdje si? Bila je noć kao i ova, uz zrikavce i pomalo prohladna, ispod zvijezda, uz miris neobrana cvijeća…


Čini mi se jučer je bilo; Spustila sam kofere ispred vrata, Uz uzdah, Osvrnula se oko sebe; Jesen je bila, Žuta i vlažna jesen, Majka je osmjehom skrivala suze (jedna joj u bori pored usana ostala – izdajnička); Otac, dalekog pogleda, vozio je bez riječi…   Čini mi se jučer je bilo Kada sam prepolovljena…


Pogled samo meni poznat Riječi koje jedina razumijem Ispod lovora, za stolom Iz mraka osmijeh jedva primjetan nečujan, a tako drag.   Tuga, samo meni vidljiva Ko biser u školjci skriven.   Slomljena od ljubavi Tik do tvog ramena Pričam o nevažnim stvarima Dok blijede obrazi Neljubljeni Nad danima što će proći Do ponovnog susreta….


Vjerujem da neću puno dobiti, niti izgubiti, ako  priznam da ćeš zauvijek ostati moj san – nedosanjan; Između dana i noći, na rubu smijeha i suza; neistražen i pomalo zagubljen.   Dok me bude i dok ove oči budu lutale svijetom tražeći ljepotu, tvoja će sjena stajati negdje uz dušu priljubljena, uz rame stisnuta, na dohvat ruke, al…


Prepusti se. U tami se ne vide suze. Samo zvijezde padaju.   Opusti se. Vrijeme kroji haljine koje s ponosom nosimo.   Prepusti se. Sve je vječno što se s dušom daje.   Ne boj se. Tu sam. Ne želim putovati dalje.  


Duguješ mi čežnju nahranjenu nadom. Duguješ mi suton i proljeće i prvi zagrebački snijeg. Duguješ mi poljubac u noći i pogled na ptičje gnijezdo iznad tvoga prozora. Duguješ mi ljubav.   Duguješ mi sebe; Susret i jutro s obećanjem da će trajati…  


U polumraku naslućujem pogled ispod tamne obrve i drhtim Kao travka u vjetrovoj kosi Ostajem bez daha   U polumraku znam da želim biti s tobom na cestama od života pokisla i sretna   U borbi sa sjenkama tvoje prošlosti U borbi sa željama moje mladosti Znajući da si tu jer želiš Znajući da sam…


Sakupljam perle sjećanja upletene u tvoje vlasi bez trunke stare želje i žala za izgubljenim. Nose me misli ko užarene ceste a osmijeh ne silazi s obraza. Slobodna da odem, da ostanem…   Samo me načas zateče gorak okus crvenih trešanja što zriju pod žutim suncem u krošnji zelene paučine i čekaju djecu da ih…


Nakon tebe Još mi jedino kiša redovito dolazi. Odloži kufere pred vratima I bez pitanja ulazi; Pod ogrtačem donese pokoji oblak I smjesti ih u lijevi kut spavaće sobe. Sjedne nasuprot mene I gleda Bez riječi, Iako zna da to ne volim.   Praveći se da je ne vidim propuštam prolome oblaka.   Ona, nijema…


Sjene na zidu U tami razasuti uzdasi ko cvijeće Ruke vezane prstima od praha Napuštene ruke i usne priljubljene tugom     Ljubav su šarene konfete koje nikad neće milovat nam vlasi


Ako odem – izgubit ću te Ako ostanem – zavoljet ću te Ako te zavolim…   Ako išta obećam- okovat ću te Ako iskreno kažem -prepast ću te Ako slažem- izgubit ću te Ako ne budem znala biti kakvom me želiš – – zamrzit ću se   Ako budem tražila – hoćeš li bježati? Ako…


Još večeras pristajem na sve tvoje laži. Još večeras volim te.   Sutra me nema tu. Ne vjeruješ? Sutra ćeš vjerovati.   Još večeras bit ću mila, kakvu me oduvijek želiš: slatka i bez lica.   Kad dogori noć i mi s njom, svući ću košulju tvojih želja sa svoga ramena.   Mene, dragi, nikada…


Tebi nisam potrebna. Moja te ljubav ne dira. Moje te molbe ne plaše.   Tvojim godinama ne treba sjena mojih grijehova i padova.   Ove te ruke ne mogu vezati, niti usne tako nježno šaptati da nikada, baš nikada ne poželiš otići.   Ne mogu ti ove oči pružiti sve željene vidike kad su tako…