bljesti ulica bezbroj pera se spusta na moja ramena nema zvuka, nema tisine ni mira ni nemira nema osjecaja samo tragovi necijih stopa i bjelina    


želim

kao nekad da ti dotaknem dlanove dok spavas da se naježiš dok sanjas neke druge svjetove u kojima ne poznaješ me  


San

opet te budna sanjam od straha oči se ne sklapaju ovo je potraga u kojoj se gubim tražeći kule od pijeska u vjetru svaki moj korak se ruši i ja opet budna sanjam ulice prazne od tišine pregorjelih lampa sjene i negdje između redaka ispisano tvoje ime