Možda si i napravio dobar posao… Ali kad si ušao u stan, i vrata su odjeknula u praznom prostoru, jesu li ti se sjene na zidu narugale? Jel te tvoja istina upitala gdje si opet danas bio?   Sad moraš sjesti na škripavu stolicu i čuti tisinu. Ni sam se ne poznajes. Iz ociju…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.