Gledaš me slomljenu

    Gledaš me slomljenu Privijaš k sebi Razlijevaš svoje volim te Da popuni rupe u meni Bojim se, drhtim Preslaba da sastavim komadiće sebe U praznini ne odjekuje ništa Trgaš preostalu mene Pusti me, pusti me Htjedoh ti reći Nemam snage za sebe Utihnuše riječi Kako da ljubav tvoju primim Reci mi, reci      

Svemirska

  Ponekad U mirisu kiše U drhtaju zvijezda U slatkoći meda U šumu vjetra Kad zamru mi čula Kad umru boje Izgube se riječi Utihnu čežnje Ponekad Istinski sam sretna Odjek života Svemirska Igra svjetlosti i sjena

Ljudski je to, znam

  Opraštam ti nevjeru I sve dane tvoje ne-ljubavi Opraštam ti što si ljubio neku drugu ženu I s njom dijelio nešto naše Sanjao nju, dok sam disala kraj tebe Opraštam ti sve prazne poglede upućene meni I laži Da, i to ti opraštam Opraštam ti tvoje hladne ruke i riječi bez strasti     Opraštam ti niti koje si pokidao Bol koju si zadao, precizno, kirurški Da krvarim polako Da dugo zbrajam svoje propuste Sve ti to opraštam Sve to prihvaćam Ljudski je to, znam     Opraštam ti…

Znaš, ljubav boli

  Tvoje srce na dlanu Tvoj dlan u mojoj ruci Prstom klizim po tvojim linijama Pune, isprekidane Duboko uklesane Tko je upisao toliku bol, ljubavi?     Nježna sam Pod mojim dodirom goriš Srce mi tuče Dok pitam se Tko je to koga si bolno ljubio I još uvijek bolno voliš?     Htjela bih iščitati Novu ljubav Da izbriše staru Ljubav bolju, ljubav pravu Da od tvojih linija Napravim osmice     Dotaknem te usnama Pod mojim dahom zadrhtiš Dok tvoj me pogled moli Nemoj, pusti, shvati Ja nisam…

Pusti mi ovaj trenutak

    Pusti mi ovaj trenutak Da ga upijem u sebe Bez drugih ljudi Bez drugih priča Samo ovdje i sada Pusti da imamo sebe     Pusti me da ti gledam ruke Dok nervozno uzimaš cigaretu Povlačiš dim Zatvaraš oči Kažeš nešto A ja ti želim reći da udahneš mene     Pusti me da sanjam Dok vlažim usne Između nevažnih riječi Zapisujem sjećanje U tebi nestajem     Pusti mi ovaj trenutak Da u meni ostane I ne znam više što je stvarno A što nije Jesmo li…

Pusti, pusti snove

    Hej, Poželjela sam da te vidim Samo to I ništa više Jedan trenutak tvog života Mali osmijeh I ništa više Onako u prolazu Zastali korak Skriveni pogled     Pitam se želimo li isto I koliko smo daleko od ovog života Isprepleteni, a zapetljani u druge ljubavi I znam da nećemo se sresti Sada i nikada više Voljela bih biti hrabra Pustiti misli da otplove Sve si samo sanjala Pusti, pusti snove

Moja ljubavi

Ljubavi Pišem ti pjesmu ljubavi Da te zovem svojom ljubavi Nemam prava Nikada nisi bio moj A htjela sam – htjela sam Ljubavi Nasloniti glavu tamo u pregibu tvoga vrata Upiti miris Tvoje muževnosti Zadrhtati u želji Udahnuti, izdahnuti Stopiti se s tobom Prirodno poznato Kako li mirišeš ljubavi? Jesi li onakav kakvim te zamišljam Nježan senzualan podatan Tvoje oči ljubavi Oh, tvoje oči Plavije od mora Plavije od neba A između mora i neba nas dvoje Kako mi je teška ova noć I ona prije nje I kako su…

Zašto te nema…

Sakrila sam se u ponorima vlastite duše Daleko od pogleda Daleko od tuge Tamo gdje caruje tama Moje vlastite boli Tamo gdje ne dopire svjetlo Niti glas Niti ljubav Tamo gdje ničega nema Nema nade Kraja Niti početka Možda je to smrt Šapnula moje ime Oh, kako bih htjela da me spasiš Mene tako tamnu Da otrgneš od mene Gdje si, ljubavi? Zašto te nema?

Pjesma tebi

Bio si moj Tada u tom trenutku I ja zauvijek tvoja Između mora i neba Ti moja, a ja tvoja Čežnja Dvoje ljubavnika I strast zapisana Negdje duboko u nama Nekada davno Dok nismo postojali I sve izvan toga nije važno Nas dvoje sapeti Teretom svojih života Ti u njezinoj kosi Ja u njegovom dahu Bez tebe ja sam samo sjena Lijepa maska bez imena Bez tebe ja sam prazan Lutalica bez doma Ova noć mi opet nosi tugu Kako da preživim danas I svaki trenutak Poslije ovog Dah je…