Ponekad U mirisu kiše U drhtaju zvijezda U slatkoći meda U šumu vjetra Kad zamru mi čula Kad umru boje Izgube se riječi Utihnu čežnje Ponekad Istinski sam sretna Odjek života Svemirska Igra svjetlosti i sjena


  Opraštam ti nevjeru I sve dane tvoje ne-ljubavi Opraštam ti što si ljubio neku drugu ženu I s njom dijelio nešto naše Sanjao nju, dok sam disala kraj tebe Opraštam ti sve prazne poglede upućene meni I laži Da, i to ti opraštam Opraštam ti tvoje hladne ruke i riječi bez strasti    …


  Tvoje srce na dlanu Tvoj dlan u mojoj ruci Prstom klizim po tvojim linijama Pune, isprekidane Duboko uklesane Tko je upisao toliku bol, ljubavi?     Nježna sam Pod mojim dodirom goriš Srce mi tuče Dok pitam se Tko je to koga si bolno ljubio I još uvijek bolno voliš?     Htjela bih…


    Pusti mi ovaj trenutak Da ga upijem u sebe Bez drugih ljudi Bez drugih priča Samo ovdje i sada Pusti da imamo sebe     Pusti me da ti gledam ruke Dok nervozno uzimaš cigaretu Povlačiš dim Zatvaraš oči Kažeš nešto A ja ti želim reći da udahneš mene     Pusti me…


    Gubim se u plavetnilu tvojih očiju I smiješim se Očarana igrom svjetlosti Na površini mora Poželim Ustuknem Sanjivo uzdahnem Ne čujem što govoriš Prepuštena svemiru Osjećam mirise Mediterana Lagano te dodirnem Koža ti je meka Zadrhtim Vrijeme je stalo Savršen trenutak Cvrčci Žudnja I nas dvoje


  U boli sagorijevam i čistim se U vatrenoj boli plamtim Izgaram i rađam se I tako nebrojeno puta Uvijek i iznova Bolno, najbolnije U veličanstvenoj boli sjajim Pozlaćena nadom novog početka


    Hej, Poželjela sam da te vidim Samo to I ništa više Jedan trenutak tvog života Mali osmijeh I ništa više Onako u prolazu Zastali korak Skriveni pogled     Pitam se želimo li isto I koliko smo daleko od ovog života Isprepleteni, a zapetljani u druge ljubavi I znam da nećemo se sresti…


    Možeš li me voljeti Tako nesavršenu Tako meku Tako nježnu u voljenju tebe     Možeš li voljeti moje ruke Koje žude grliti tebe Moje usne ljubiti tebe Moju kosu što miriše na čežnju     Možeš li voljeti mene tako običnu Neobičnih očiju U kojima se zrcale snovi Odsanjani za nas dvoje


    Još ponekad u mislima svratim tebi Zagrlim te Pogledam u oči Tiho šapnem Volim te Želim te I pustim da me poljubiš     Još ponekad stvaram sjećanja o nama I o svemu što je moglo biti I što smo mogli biti mi Teško mi je Ali volim tragove tvoje ljubavi na sebi


    Nudim ti ljubav Bezvremensku Bestežinsku Besprostornu Lišenu života koje smo stekli Ljudi koje smo sreli Ljubavi koje smo dali   Nudim ti ljubav Bez trajanja Bez varanja Bez laganja Samo ljubav zbog ljubavi same   Nudim ti ljubav Samo ljubav I nas u ljubavi      


    Zagrli me jednom, I nikada više Poljubi me jednom, I nikada više     I nikada više Ne zovi me svojom I nikada više Baš nikada više Ne poželi više Od ovoga što sam sada     Još uvijek držim uzde svoje boli I sve u meni što se trga I sve u…


    Večeras sam sapeta u okove samoće U teške riječi zarobljena Tužna sama ogoljena   Voljela bih biti morska pjena Da ti jutrom ljubim usne Slana nježna zaljubljena   Da se stopim s tvojim dahom Između uzdaha i sjena Tiho sjetno bezvremeno   Samo ti i ja San i morska pjena