…Slušam tekst koji opisuje tebe, žudim za poljupcem i za tvojim pozivom, a nikako da mi krene… …Suze ranjive učinile su svoje, više ne brojim dane od zadnje poruke tvoje… Ispuni mi želju i barem ove noći budi uz mene, da mogu reći da suze ponekad vrijede… …Gdje god bila u srcu ću te nositi,…


Poruke polako prestaju i u nedogled nestaju. Borimo se za osobe koje nas vole, a duše nas bole. Susreti sa drugim ljudima, znamo da će promijeniti stvari koje nisu bile bitne drugima. Pretvaramo se da smo sretni, a zapravo povrijeđeni kada znamo, da sve što je bilo, jednom će biti zaboravljeno!


Otišla si iz naše sadašnjosti, ostavila prošlost,odbila budućnost. Otišla si… Nestao je svaki trag tvojih koraka, svaka kap vrelih suza, radost tvog osmijeha… Zauvijek,zauvijek si otišla. Vraćati se po grbavom i krvavom putu nećeš, nestat ćeš u dubini spojenih oblaka, među munjama i suncem neću te pronaći. Otišla si, ali uspomene na tebe ostati će…


Možda je to zauvijek bio kraj, možda je bilo potrebno da se neke stvari riješe i shvate…. Možda nikada nije ni postojalo, ali jedino što je sigurno, da nikada neće biti ponovljeno….


I na kraju staza mojih, putevima usamljenog hoda, u jačini mojih boli, kuca srce koje voli. Stojiš kao da znaš da si potrebna koliko i zrak i voda i sunce i mrak… Stojiš… Prekrivena u crvenu boju koju najviše voliš. I govoriš : ” Tu sam, za tebe,kada loše krene, gdje putevima nema kraj.. Tu…


Hodam hladnim stopama ulicama plavog grada, putujem u nedogled u potražnji za svjetlom poslije tame, tražim stihove kako opisati zvijezdu koja gubi sjaj i naći put u beskraj. Sklapam ogledala duše sa žarom tužnih potoka sa značajnom porukom, doživjeti bolje sutra. Moje nebo vraća pustoš u sreću, moja dijela skrivaju nesreću, ali shvatih da zapravo…