Kada smrt zazove tvoje ime neka je zapljusne jeka od planine neka ptice kliču tvoje ime Kada te ruka smrti stigne budi krokodilski zalogajostavi joj na licu pandže tigre Prevari sudbinu i umri dan prije umri u svakom poljupcu krvari u svakom zagrljaju beskrajne igre Kada hladan kamen poprimi tvoje ime neka mrtvo cvijeće posudi…


Znaš sinoć dok smo spavali Naručio sam u snu budilicu I prvoklasnu mahovinu Kad se u snu probudim Da mogu još dalje odletjeti Budilicu pokvariti Snove tvojom kosom zamrsiti Da nas ne pronađu I ne prepoznaju Radni dani u tjednu


mi znamo tajne unutar tajni pod istom smo zastavom krvarili iz istog blata ponovo stvoreni poput glinenih golubova napuklibacamo srca u visoko nebo da bi ponovo bili streljani jer svaki put kad se razbijem sve me je više kao sušeni cvijet na zadnjoj stranici knjige kao zaostali rukavac u srcu davne bivše kao nova ludost…