Šetaš gradom srećeš prijatelje pitaju, otkud ruža na tvom reveru nemoj im reći da sam to ja reci, ubrah je, u napuštenom vrtu laticama me zavela Tu sam ja, s tobom samo me ti primjećuješ, snenu u laticama ruže skritu sebi važna nisam postojim samo za tebe Mnogima sam nedokučiva, nerazumljiva a meni je lijepo……


  Ostaviše me riječi gradom šetaju, lutaju procvjetale, poletjele zavijorile, razlile se i hvale kako ih moja snena duša satkala od zlatokrilih slova… Tragovi im još mirišu u ikebani srca rapsodijom boja oslikavaju sanjive poglede… u nutrini uspomena bdiju kao čuvarice vjerne u govoru cvijeća, ptica i bisernim niskama mladalačkog snoviđenja u koraljnim grebenima samo…


Ne plači, srce već jauke duše ispiši na lišću žutom kojeg jesen već nosi, svoje snove sakrij u težini kiše olovnih oblaka. Ne plači, srce šapatom lišća pomiluj licemjere podmuklo vrebaju u pirueti života… prozore zatvori nestani lakoćom buđenja svoje nutrine, i kad hladnoća zebe i kad noći duge, preduge postaju, nastavi sanjati drhtaje i uzdahe strasne, na krilima oproštaja leti, zagrli krošnju okupanu paletom jeseni, zadnje lastavice pozdravi da ti se mogu vratiti Ne plači srce, u predvečerje pogledaj kako nebo pleše kako oblak se smiješi ne plači srce, odmori, otkucaje bila ljubavi sanjaj tužna su tvoja sazviježđa lutanja na putovima gdje vrebaju vukovi ***alba***


Recite mi, prijatelji moji, može li se pjesnikom zvati netko tko šuti svoju riječ… može li se pjesnikom zvati ako zatvori prozor svoje duše i u tišini pogledom grli more, srcem voli život, a miris ljeta lavandom kiti… može li se pjesnikom zvati samozatajan samotnjak koji valove na suncu broji i ničeg se ne boji,…


*** Na moru… Danas ću se s morem družiti, valove ću brojiti svakome ću ime dati imenom tvojim jednog ću nazvati… Pustit ću more da mi miluje snove da želje moje u sebe skrije Školjke ću skupiti na uho ih prisloniti svakoj ću svoju tajnu otkriti Daleko od svega daleko od svih moru ću šapnuti…


***Podijelimo toplinu… Rasula se noć u milijun zvijezda trepere, svjetluckaju u piruetama plešu… Srce mi tebe traži naviklo je dijeliti toplinu naviklo na tvoje oči kojima kreće u novi dan nazdravimo jutru ono će nas probuditi poslije burnih snova noći ruka stisak želi, u zagrljaj se jedno drugome svijmo zanemarimo ljude, mjesto i vrijeme stameni…


*** AKO ODEŠ… stihovna pletenica Alba-Istriana & Dinko Bekavac AKO ODEŠ PONESI SA SOBOM VRIJEME MOJIH SUZA POLOŽI IH NJEŽNO U DUBINE NAŠIH MORA DA NE ROSI NEČIJE TUĐE LICE Da mi je krenuti putem izvan moje životne staze da mi je na putu bespomoćnosti i samoće naći nebeski hram mira i svjetla znam, poželjela…