U svijetu s malo ljubavi ne znam šta je meni, na hladnom zraku, u tamnom mraku, sanjam snove, i slike nove, stara mjesta, staru sreću, koju vratiti neću, od toga neću naći istinu veću, slušaj staru priču, dok u oku suze niču, i glasovi u meni viču, stojim u vodi, na dnu je mokro sidro,…


Idem prema hladnom životu, ljubav se gubi, povjerenja sve manje, ono zlatno, nestaje u nepoznat kraj, zrak  postaje hladan, noć gubi moć, nebo plavo kao uvijek, čuva me od svega, gdje idem ne znam.  


Magla se širi, tvrda kao kamen, vidim slabo, ali imam fokus, imam sve, ali jedno nemam, te oči boje neba, koje sijaju ko zvijezda, sjaj me čini slijepim, ne čini život lijepim, pratim put, koji vodi u beskraj, na kraju puta tražim tebe, na pola puta, izgubio sam sebe, naša slika u glavi, hladna kao…


Ispod lampe, gledamo se, oči prenose ono što riječi ne mogu, to mi grije hladan život, ispod lampe, hiljadu emocija, ali ljubavi nema, a to niko od nas, ne smije reći glasno.   -Benjamin Ahmedbegović


Hladan zrak, u tvojim očima pada mrak, a ja se gubim u pogledu tom, pričamo bez riječi, od tebe nema, niko preći, od moje ljubavi, niko veći, samo ću ti jedno reći, volim strašno, to srce prazno. -Benjamin Ahmedbegović