SAN

Davno sam prošetala Odajama tvoje duše I shvatila kako Nema ništa Drugo Doli Jedne velike ljubavi I jednog velikog sna Koji se ionako već Ostvario. Nemojmo ga izgubiti.


Ja sam nepomična figura koja čeka ljepše vrijeme da se pomakne   Čekam vedro jutro i nasmiješeno lice   Čekam ptice, zvijezde čekam tvoje srce   Sjetiš li me se ‘kad dok kišnim ulicama prolaziš?   Ja sam samo nepomična figura na raskrižju dviju cesta Okreni se za mnom    


  Prerano je za kraj, no Jeli kasno za početak   Ne smijem se samoći i glupim ljudima Zabavne su mi samo igre na sreću I autobus na dva kata A, opet tu sam ja   Zatvorena, u sjeni svojih želja Previše nijema da nešto kažem Previše nepokretna da nešto učinim   Poput Hamleta, prepuštam…


Hladna sam i sama. Šuma je daleko ali ne i moje misli prema tebi. O, zašto  slušam otkucaje svoga srca, kad sve još neznatno je. Sanjam te u modrom oku mora Dođi i otkrij vrelu ljubav u meni.


Ne okreći se, uvijek nije važno Trnjem si pokriven, nevidljivim trnjem po cijelom tijelu. Ne mogu ti ništa ni vrijeme ni ljudi Postaješ samo ljuštura Ljuštura osobe davno nestale Nova priča u starim koricama Ni dr. Theiss ni horoskop ne mogu ti pomoći Bakalar nije toliko suh Šuma se prostire do unedogled a tvoje oči…