BROD

Na suroj hridi nasukan brodu nutrinu modrine zaranjasanja val za valom šumom se niže i sve mu je bliže jutarnje novo svanuće i nadahnuće kapjon morskon u sunce uvajano zamotano bisernom pinom tilo mu žejno toga modrog sna jecaji njegovi uspavani šute i slute znanje trgnuto iz libra modra prostransva siva svladan snom na žalu…


Nestaje forca podsvjesni plamen miruje i šuti ne razumin sebe samu nit smisao ća se gubi za izdurat ,il zaurlat ka po trnju oštrom moja noga gazi dal sad nebo na moj život pazi MRAK JE nek me zaborav ponese daleko od shvaćanja isparanog bića pa se tuga na me hvata iza zatvorenih vrata pomiri…