Krenuše niz lice ko priznanje nemoći vjesnice pokajanja iskrena. Micahu modre , u zikru se stopiše, da nikad ne zaniječu. Posrnule neka ne pohrle, nehajne za vatru i svjedoćenje strašno! Zar nemirno i slijepo da u kušnji skamenis se i zgrčis se  osušeno ? Zadrhtale usne orosile, dlanovima brisane opraše li srce? Nada moja i…


Kadgod pokusam da te ostavim daleko…. Vrati mi se sa mokrog oblaka kao kapljica sna, kao mehka kisa obris tvog osmjeha. Tada zastanem… Lisimi sebe prava na zaborav. I pomolim se da sa krila moje zelje o koje si se svila- isceznes. Oprostim se s`nova od biljega tvoje senke na rukama i objavim povecerje srcu….