[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moje slijepe suze iz ponora izviru

kao čudotvorna sveta voda.

Šteta što smo u svemiru

što lijenčari u miru

i prodaje nam riječ sloboda.

 

Ja ne želim biti ničiji san,

ne želim biti ničija želja…

 

Neispunjeni san neke skromne duše

postaje zabava napaljenog gledišta.

Uz riku gladnih lavova

svi ustaju sa svog sjedišta

i glasno se odzvanja u areni:

“Ubij i da ne ostane ništa!”

 

Tišina!

Samo nepomični jež što leži

i razmišlja o neuspjelom prelasku ceste.

Uzaludno ja tražim gdje ste,

moje neispunjene nevjeste,

moje cirkusne jutarnje geste.

 

Kao uzavrela lava ja iznenada u hladnoći gorim

i za tebe ću da stvorim galaksiju sreće.

I u veče kada budeš sama pogledat ćeš u nebo

i shvatit ćeš da se sve kreće…

Svijetla se gase i pale se svijeće

za sve one skromne duše

u areni gladijatora!

Autor neptriton

Ova objava ima 9 komentara

  1. Svijet kao arena gladijatora. Okrutan, žedan. Crna slika, ali realna. I autor u središtu.
    “Ja ne želim biti ničiji san,
    ne želim biti ničija želja…” I iako ne želiš, spreman si za nju stvoriti iluziju sreće u tom otuđenom okrutnom svijetu.Dobra ideja, dobro oslikana. Pozdrav Nep.:)

  2. Mislim da taj jež liči na krtu iz Kranjčevičevog Mojsija. Htio bi, a ne može dalje od svojih mogućnosti. Na neki način simbolizira čovjeka koji stalno čezne za nekim novim cestama
    ( spoznajama) ali mu ograničen um ne dozvoljava da ide dalje.

Odgovori

Subscribe without commenting