Apsurd

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pometen prvim vjetrom,

Kao list pod jakim naletom,

Bez kompasa, u beznađu bez spasa,

S generacijom bez glasa,

U stalnoj stisci s vremenom,

Na srcu otisci od potrage za snom.

Kad mi zatreba ja skinem zvijezde s neba,

Čuvam ih u džepu za neku djevojku lijepu,

Za neku zvijezdu što spava u nebeskom gnijezdu.

Jer moji snovi su već zreli i uz tebe su odrastali

Nose tvoj trag koji mi je posebno drag.

Paučina se već odavno uhvatila na našoj svijesti,

Na dnevniku puštaju uvijek iste loše vijesti,

Đavo mijesi čorbu u kojoj su grijesi,

Mi gubimo smisao za život i ovu jadnu borbu,

I ljubav se iskvarila, na mjestima prokrvarila,

I ona se s tog izvora otrova napila.

Ma prekop’o bih ja svemir i sve te prerije,

Samo da s tobom provedem ljetne ferije,

Zaboravio bih priče i one što na tebe liče,

Zabranio sve ono što se naše ljubavi ne tiče.

Samo kad bih bio s tobom.

4 Thoughts to “Apsurd”

  1. dragica meyer

    Lepo, iskreno i istinito!

  2. shadea

    Divna ljubav u divnoj pjesmi!:)
    Topao pozdrav,Haris:)

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting