[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svjesno smo ispleli svoja imena
u svileno nebo
iznad našeg zamišljenog grada,
gdje se purpurne zore
časte tvojim osmijehom
i gdje naše riječi
zauvijek plove plavim sutonima
sa jedrima brončanih poljubaca.
Dotaknimo sada ljubičasti oblak
baršunastom pjesmom, notom tišom,
neka umije nas opet
nježnom bisernom kišom.
Napišimo još bezbroj zelenih stihova
ispod ovog srebrnog sunca,
udahnimo sve ceste ovoga grada,
jer tu negdje iza ugla
cvjeta
 zlatna nada.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting