[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O sablasti što me vječno progonite,

U tišini tmine, u dvorima Noći,

Ponekad tjeskobom vi me okružite,

U bezizlaznoj i čemernoj samoći.

Putevima mraka moja duša hodi,

Te čeka da lance skinu joj sa ruku,

Anksiozna patnja srce moje vodi,

I spremi mu nekad vrlo tešku muku.

 

 

 

Autor Max Corvus Tenebrus

Ja sam poet mraka, ljubavi i smrti, života i Prirode, realnosti i fantazije, šale i depresije. Ja sam ukratko gothic poet.

Website: http://www.facebook.com/max.c.tenebrus

Odgovori

Subscribe without commenting