[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
„Dying is an art, like everything else
I do it exeptionaly well“
Sylvia Plath

Prokleto se kobeljajući
Vezan kao utvara za krevet davim se
U još jednom gutljaju sumpora,
Hladnih stopala, raskrvavljenih usana
Guram se da progovorim bezuvjetno
Sve prokletinje tvoga bivstvovanja
U meni, nad nama
Dok lebdim raskalašno
Čekajući tvoj križ da me probode
Presudi kroz sve svetinje utopljene
U muku pod vinilnom trakom što mi je oko
Usta vežeš nedajući Paklu da te zarazi
Još jednom
Kao nekad
Bez poricanja Đavla.
Nema izlaza
Dok padaš kroz prozor
Gajde su odsvirale povorku
Za svim tvojim bjesomučnim koracima
U bjekstvo, tjerajući se sa Slobodom uz Pravdu, ali
Latinskog u mom govoru nema
Dokaz o egzorcizmu je otsao nedorečen
Ne nosiš me zajedno sa sobom
U vlastito propadanje koje nije
Jednako mome.
Moje je sporno, pa je delikatno za
Sve one u crnom jer se nadaju
Otkrovenju jedne duše dok se
Prkosno tijesni među razvratnike
Neuviđajući sve pukotine raspolučenih
Identiteta što čekaju Sudnji Dan.

Autor Maharaja

Ova objava ima 3 komentara

  1. Tvoje pjesme traže poznavanje svijeta. Asocijacije. Neuspio, okrutan, samoživ egzorcizam ograničenih umova koji dovodi do gušenja života. Spodobe u crnom u službi svoje vjekovne dominacije i jedan mlad ugušen život. Identifikacija ti je zadivljujuća. Veliki pozdrav Maharaja.

Odgovori

Subscribe without commenting