[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Uzalud trošim noći
tražeći riječi što neće doći.
Uzalud nastojim shvatiti
što si čovjek ne može pojmiti.

I stalno se istim mislima vraćam
i opet ništa nova ne shvaćam.

Ima li veće ludosti od toga?
Rekoše mi da je besmisleno poput boga
tražiti smisao u onome
u čemu smisla nema.

I zaista!
Najveći apsurd ljudskoga uma
je traženje značenja
u stvarima koje značenja nemaju.

O, blažena spoznajo!
Što vatrom razuma
progoniš mrak u mojim mislima.

O, prokleta dušo ljudska!
Što me u okovima držiš
i što tvoj sam sužanj.
Što mi lancima svojim
nedaš da kraj vatre stojim.

Sve je uzalud!

Odgovori

Subscribe without commenting