ANDJEO TELEPATIJE (I. II.)

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

I.

Ceznja nas kao vino opije
izbrise okvire izmedju maste i zbilje,
sami sebe zacudjeno pitamo
sto je bilo a sto bilo nije…

Jucer sam cio dan
ispod lisca, u sumarcima Velebita
ciklame brala, s Tobom.
Plakali smo opet nad dragim, u planini grobom.

Da li je jucer bilo
prelijepi san ili zudjena java
uzalud pokusavam samoj sebi reci…

Mozda se ovo Andjeo telepatije
s mojim srcem sali i dusom poigrava–
mislima daljine premoscuje, sapuce o minuloj sreci…

II.

U njedra se jutros sjecanjima uvlacim
znam da Velebit vec ogrcu koprene ledene, bijele…
U mislima mi ciklame ozeble , uvele
za nas ce ih oboje utopliti Andjeo telepatije.

Tuga me slama, bescutno me krsi.
Mladost u trenu prodje, k’o kula od pijeska se srusi…
Kakav li smo radosni zivot jednoc zivjeli,
kako li smo oboje njeznost ciklama voljeli!!!

Ljubicasto-plavi cvjetici kao safiri bi blistali
bili su nase svjetiljke ljubavi, svjetiljke srece.
Znali smo da se ugasiti nikada nece.

Zaista, ciklame nama i danas mnogo znace.
Andjeo telepatije, za nas, nad njima bdije.
Neprolaznu snagu sjecanja tajanstveno cuva i krije.

“Rijeka bez povratka”

 

 

 

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting