[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sa otkucajima starog sata lupam
poput iznemoglog prosjaka hodam
na vrata njenog mladog srca dolazim.

Lutam u besanim i hladnim noćima sam
iznemogao od besciljnih lutanja stajem.

Dolazi mi djevojka prekrasnih očiju
osjećam kako mi lagano u srce ulazi.

Anđeo je to prekrasnoga i milog glasa
nježnog i mekoga kao proljetni vjetar.

Dođe mi da poletim do nje
dođe mi je da je zagrlim nježno
dođe mi da je ljubim polako
ali ne mogu nikako poletjeti
ne mogu se vinuti u plavo nebo
jer su mi krila potpuno slomljena.

Slomila ih oluja snažna i bezčutna
slomile ih vjetrovi samoće bolne
slomila ih kiše i rijeke tuge beskrajne.

Dozivam njeno ima sa čežnjom
dozivam njeno ime jer bi je ljubio.

Postoji li ona uopće, pitam se?
Izgleda tako nestvarno i čarobno.

Možda je sve to moj san, moja mašta
ali srce mi u grudima nešto drugo zbori
krv mi  nekim novim smjerovima teče
kao rijeka nemirna, nabujala i divlja.

Pa tko je ona da mi srce tako lupa?
Pa tko je ona da mi krv tako vrije?

Kada njeno ime izgovorim
glas mi drhti kao žica na sviralu
jer ona je anđeo sreće, ljepota
ljepota očiju prekrasnih sjajnih.

Odgovori

Subscribe without commenting