[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pored mene leži moja jedina.

Kroz zavjesu dašak svježine

poslao sam do njenih usana,

kroz prozor nedjeljne vedrine

spustio sam se do njenih očiju.

 

Pored mene u snovima…

Ne čuje cvrkut ptice niti lavež pasa.

Umor i osmijeh na njenom licu

govore nam svečano o trenutku bez glasa.

Ne čuje korake ljudi kroz ulicu.

 

Izgužvane plahte u igri sjena

što stvaraju ugođaj blaženog sna.

Za tebe jedina moja vjerna

biti ću anđeo čuvar kojeg nitko nezna.

Anđeo pšeničnog zrna.

 

Šapni mi o čemu sanjaš ljubavi.

Tvoj šapat povjetarac čuje

i ljubomorno čuva našu tajnu.

Da li osjećaš prisutnost našeg stvaranja,

prisutnost jedne beskrajno čiste duše,

duše koja s tobom sanja?

Autor neptriton

Ova objava ima 7 komentara

  1. Doduše ne razumijem tog anđela pšeničnog zrna ali i nebitno je,ti znaš što znači a ja samo uživam u prelijepim stihovima i oslikavam ih u mislima.
    Prelijepo napisano Nepitrone!
    Lijep pozdrav ti ostavljam!

Odgovori

Subscribe without commenting