[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Granu li sunce gorom,
ili se nasmiješi na mene Ana Lelina,
sa slike na kamenu, stare?
Kakvu to divnu kći imaše davno stari Lelo,
prva kuća do šterne u selu što bješe,
i zašto nestadoše,
i kuda nestadoše,
Ana i Lelo,
šterna
i kuća stara?

Svud se kamen goli oko dvora tvoga prosuo,
iz zida ti bazga pronikla,
gnijezde se u njemu ptice jamarice.
Na kamenom pragu cvijet mali ostavljam za tebe,
baš ondje kuda si mi ti hodala davno,
davno,
ljepoto moja.

Ne zaboravljam te ja tako lako, Ana
i ne ostavljam te,
ne dam te nikome Lelina kćeri mila…,

a još pričaju ljudi koliko ti vrijedna bješe.
Pa zar ti na magarcu drva da goniš, ljepoto moja,
nevoljo moja ljuta.
Kako si bolno lijepa,
koliko je lijepo lice i pogled tvoj gospodski,
što me ranjava danas u selu prostom,
planinskom, malešnom…,
što ga još samo ja razrušenog i nestalog ljubim
i dolazim mu u svome bolu kradom.

A šta to bješe s tobom, Ana,
i kuda nestade,
zar samo tako umrije tolika ljepota?
Zar samo istrunu?
Ne vjerujem.

U kojoj li si galaksiji sad, javi mi se.
Ja ti poljupce šaljem stalno
i stihove pišem…
I ljubim ja danas tebe
i volim neizmjerno,
lijepa Ana Lelina.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting