Allegro ma non troppo

Zašto i zašto i, k vragu, zašto mi je potrebno postati dijelom tvoje povijesti? Za koju božju mater ne mogu pristati na to da sam tek stranac s hrpom nabacanih rečenica, redosljed historijskih činjenica i zbroj sekunda? Kakav je to prokleti mehanizam koji više ne želi pristajati na samospoznaju, na samozatajnost, na samoosviješćenost, na samodovoljnost i samozaokruženost – već želi urlati i tvojim prostorima, želi upijati tvoje samosviješćeno ženstvo, tvoju genijalnost, tvoju dorečenost i neupitnost? Kakva to shizofrenost mahnita u meni u trenucima kada se, razgrađena u niz impulsa stapaš i ponovo stvaraš u mojem vizualnom korteksu u zamišljaju kako stižeš, lebdiš trepereći orgonima na horizontu? Zbog čega sam, za ime božje, toliko spreman odustati od stajanja na ovoj mojoj prekrasnoj, sigurnoj pustopoljini i potrčati ti u susret? Zašto mi je potrebno plašiti i tebe i sebe anksioznošću koja nas je tako ugodno razdvajala od velikoga praska do danas?

Zato jer sam samo čovjek?!?

Možda ipak dječak, sklupčan u kutu prazne sobe boje tvoga pogleda.

6 Responses to “Allegro ma non troppo”

1. Jesenka kaže:

   veljača 10, 2012 u 11:30 prijepodne

   Romantično :)
2. newenka kaže:

   veljača 10, 2012 u 11:56 prijepodne

   sviđa mi se…jaaaako :)
3. d. meyer kaže:

   veljača 10, 2012 u 12:54 poslijepodne

   Zbog cega sam, za ime bozje toliko spreman odustati na ovoj mojoj prekrasnoj, sigurnoj pustopoljini i potrcati ti u susret?

   Ljubav iluminati, krsi sva pravila sigurnosti i ostavlja ovakve tekstove. Pozdrav!!
4. sansan kaže:

   veljača 10, 2012 u 1:33 poslijepodne

   ilumminati, moj naklon za ovo!!
   Pozdrav
5. Marko G kaže:

   veljača 10, 2012 u 4:42 poslijepodne

   Odlican uradak Ilumminati,vidi se da si literarno “potkovan”.
   Srdacan pozdrav!
6. Ante SK kaže:

   veljača 10, 2012 u 10:09 poslijepodne

   skidam kapu za ovo..LP :)