[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zašto i zašto i, k vragu, zašto mi je potrebno postati dijelom tvoje povijesti? Za koju božju mater ne mogu pristati na to da sam tek stranac s hrpom nabacanih rečenica, redosljed historijskih činjenica i zbroj sekunda? Kakav je to prokleti mehanizam koji više ne želi pristajati na samospoznaju, na samozatajnost, na samoosviješćenost, na samodovoljnost i samozaokruženost – već želi urlati i tvojim prostorima, želi upijati tvoje samosviješćeno ženstvo, tvoju genijalnost, tvoju dorečenost i neupitnost? Kakva to shizofrenost mahnita u meni u trenucima kada se, razgrađena u niz impulsa stapaš i ponovo stvaraš u mojem vizualnom korteksu u zamišljaju kako stižeš, lebdiš trepereći orgonima na horizontu? Zbog čega sam, za ime božje, toliko spreman odustati od stajanja na ovoj mojoj prekrasnoj, sigurnoj pustopoljini i potrčati ti u susret? Zašto mi je potrebno plašiti i tebe i sebe anksioznošću koja nas je tako ugodno razdvajala od velikoga praska do danas?

Zato jer sam samo čovjek?!?

Možda ipak dječak, sklupčan u kutu prazne sobe boje tvoga pogleda.

Autor ilumminati

Ova objava ima 6 komentara

  1. Zbog cega sam, za ime bozje toliko spreman odustati na ovoj mojoj prekrasnoj, sigurnoj pustopoljini i potrcati ti u susret?

    Ljubav iluminati, krsi sva pravila sigurnosti i ostavlja ovakve tekstove. Pozdrav!!

Odgovori

Subscribe without commenting