[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prolazimo poljima žita,

Razgrćemo to žuto klasje što nas hrani,

Daje nam energije da se poslije golicamo u šumi,

Na rubu naših snova

 

Netko će možda i reći

Neki čudan dojam steći

Nebo je tmurno i sivo

A oni se za ruku drže

Alejom žudnje, usplahirenih misli prolaze

 

Kiša nas vlaži

Mene tvoja ruka draži

Okom prebirem po tvojoj kosi

Kao prstima po gitari

 

Letim, letim kao ptica slobodna

U kutu svemira,

Praštaš mi besramne balade

Ti znaš što drhtaji moga tijela rade

 

Čežnjom tvojih milih grudi

Noćna želja treptaja u meni se budi

 

Vučeš me ka’ vrhu

Onoga brda

Možda sam i samo luda

Otkrit ću ti granicu svoga bluda

Proći ćeš tuda

Više puta uzastopno

Posted by songfordead

This article has 24 comments

  1. Praštaš mi besramne balade
    Ti znaš što drhtaji moga tijela rade

    Simpatični, razigrani, strasni stihovi. Iz njih se čita iskren osjećaj. Zanesenost. Veliki pozdrav Song. :)))

  2. Sviđa mi se kako si opisao trenutak među dvoje zaljubljenih,koji u ljubavnom zanosu ne primjećuju probleme i nevolje oko sebe.Već uživaju zatvoreni u svom svijetu gdje su sunce i boje duge uvijek prisutni.

    Ma uživala čitajući.Pozdrav Song. ;))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting