[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Selekcijom losih izvukla sam mrak,
gusim se u intervalima, nedostaje mi zrak.
Preko osnovnih potreba dosla sam do greske,
sada dane prespavam dok su noci ocima teske.
Kapci se bune, podocnjaci pojavljuju,
o zaboravljenim promasajima vesti se ne objavljuju.
U vremenu percepcijske lepote ona culna nema sanse,
od pristojnog do preteranog dele nas nijanse.
Cujem da je depresija bolest naseg veka,
plasi me da pomislim sta onda nasu decu ceka.
Tugu zbog ljubavi i mogu da razumem,
ali zbog laznog luksuza niti mogu, niti umem.
Preokupirani ponudama, ne vidimo sustinu,
zar stvari tako lako zamenjuju ljudsku blizinu?
Na kraju svakog dana samo osecanja ostanu,
ako se bez ljubavi postelje dele i hladna srca postanu.
Onda dolazi ta novotarija, za koju i lekove daju,
usput malo reklamiranja medijskih vrednosti, za ljude pare ne haju.
Deca se vaspitavaju sa serviranog divljastva,
bajke su zaboravljene, nestala je masta.
Ako zbog enormnih potreba dolazi do izopacenog sveta,
onda to silno izumiranje i nije neka steta.
Odatle se pojavljuje tama, ne da mi mira nocima,
kida me iznutra da gledam u sta se pretvaramo, to ne prija ovim ocima.

Posted by UnaZikova

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting