[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Presuda. Jedna nepromišljena riječ, olako izgovorena,

iskreno čak, u samozavaravanju, pred trudnicom

koja nešto zna, spoznaje da je nova duša stvorena.

Šamar davatelja sjemena koji spava s bludnicom.

 

Pokosila me je, moj me je Bog predao krvniku

prije nego što je ovaj spoznao što je upitala ga mati.

Gledao je u nju i nije vidio svoju vlastitu sliku

nego je osjetio laganu dosadu. Onda pogled svrati.

 

Tada mati meni reče da je nemoćna i tužna,

da ja moram biti nitko, Boga zaboravih.

Tada tama meni nastala je neka ružna,

samo znam da se jednom riječcom ja udavih.

 

Dadoše mi neko smiješno ime koje ubija,

svaki puta zvučalo je kao tjeralica muha.

Samo mati karala me njime kao da me povija;

nije bilo meni nikakvoga drugog sluha.

 

Još je bilo mnogo udaraca, ali nije tako boljelo.

Bacilo me kao slijepa miša otrgnutog repa.

Tada svjetlo javilo se, nešto što je voljelo

onaj zvuk od imena mi moga lijepa.

 

Moje su riječi još uvijek možda nespretne,

moje iskustvo nije nikakava filozofija.

Nisu siromašne duše one koje su nesretne,

samo riječ je ono što zaista ubija.

 

Samo riječ te može oživjeti, ništa drugo;

zato ne čudi se što je tijelom postala.

Ne čudi se ako laž te vrti istim krugom.

Riječ je Bog, jedina ti ona jest preostala.

2014-02-01 09:57

Odgovori

Subscribe without commenting