[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ako me jednom ne vidiš u svojim očima
dok tražiš jednom davno izgubljeni pogled u noćima,
ako me orkani mora odnesu na put bez povratka
i bace na obalu nekog nepoznatog mora,
ostat ću tamo sanjati nedosanjani san,
pustiti moru da me zapljuskuje,
da me vali bisernom pjenom dodiruju.
 
Ako mi duši tišinom vječnosti
u noćima punog mjeseca donese tebe,
tad nek me nose vjetrovi dolinom naših nemira,
i zaiskre želje vjetrovima naše sreće,
pustit ću da mi okupaš tijelo
svojim mekim dodirima,
i vrate sva sjećanja na predvečerja,
u kojima smo skupa plovili nebeskim beskrajem.
 
U tišini svjetlosnih boja,
snagom tvoje ljubavi što je imam,
osvanuti će proljeće na valovima vječnosti,
i neka nikad više ne nestanem u tvojim očima,
da mi duša ne osjeti daljinu tvoje duše
ma koliko bili jaki orkanski vjetrovi,
da moje srce zauvijek ostane tu,
uz tvoje srce…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 4 komentara

  1. Dragi Dinko…ovo si predivno napisao!
    Od početka do kraja…svaka strofa je prepuna nježnosti,čežnje,ljubavi…Prekrasna pjesma!
    I drago mi je si navratio i ostavio ove divne stihove!
    Topao pozdrav i osmjeh šaljem tebi i Nadi! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting