[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
oduvijek te voljeh
i oduvijek lagah da druge ljubim
zbog sumnjicavog crva jabuku gubim
kvarljiva mi dusa gnjili na grijeh

svi dani mog zivota su tren
jedne svjetlosne godine
sto vjencem ti glavu porine
medj ramove ikone
gdje sija vjecni kremen

Ova objava ima 9 komentara

  1. Prelijepo napisano Duško..i jako dirljivo…posipati se pepelom vlastite krivnje..priznati i kajati se…sve to u ovako kratkoj pjesmi , divnoj!:)
    Osmjeh ti ostavljam uz topao pozdrav!:))

  2. Kakva je ovo misao:
    “svi dani mog zivota su tren
    jedne svjetlosne godine“
    Tren ili trenutak je jedna mjera vremena koja traje jako kratko,a Olijo je uporedjuje sa svjetlosnom godinom,koja traje godinu dana,sto znaci kad vam recimo on kaze,poslacu ti poruku za tren,racunajte da ce je poslati za godinu dana,haha.
    Dalje poredjenje duse sa jabukom i crvom,zna se da crv ako se nadje u jabuci,da je ta jabuka zdrava.
    Olijo,nije za tebe da pises ovakve pjesme,tj,pokusaje nekih dubokomislenih pjesama,zadrzi se na onim zdralovima,labudovima,uzmi jedan limun pa ga iscijedi pa nas pocasti limunadom,ili jedan kivi,znas onu kivi dijetu?Jedes sve osim kivija,haha.

  3. “zbog sumnjičavog crva jabuku gubim”
    Često gubimo jer se bojimo gubitka. Uzdižeš ju na pijedestal, u tvojim očima ona je nedodirljiva, stih je lijep, a slika tako snažna i neobična da joj ne smeta nepravilnost stiha i rime. Pozdrav Duško.:)))

Odgovori

Subscribe without commenting