[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Toliko malo vremena
djelili smo dodirom i pogledom.
Ali kao da od djetinjstva te grlim
ovim rukama što su spremne
ispisati tisuće stihova
samo o tvome osmijehu.
Daljine su nam
i sudbina i prokletstvo,
i tanke žice
po kojima hodamo iznad rastanka,
ali i sviramo na njima
balade i rapsodije
što smo ih sami skladali
na ovom čudnom instrumentu života.
Ako je ovo moja posljednja pjesma,
onda moram još jedanput
veličati našu ljubav,
ovdje, sada i bez kravate.
Toliko malo vremena
dijelili smo poljupcem i brisanjem suza,
a kao da sam isplakao rijeke,
kao da sam ljubio vječno tvoje usne.
Znam da ova ljubav nema kraja,
ne znam samo
ima li život ovaj
snage za tu ljubav.
Shvatio sam da te volim
bez razloga i sa njih bezbroj,
skrivenih u jednom izdisaju.
I to ne mogu promjeniti postupci,
ni tuga,
niti običan zbogom.
Ako je ovo moja posljednja pjesma,
onda ti moram reći da te volim,
jednostavno zato jer te volim…
…zauvijek.

Posted by Pippo1906

This article has 7 comments

  1. Beskrajno bolno…beskrajno ljubavno…beskrajno lijepo Pippo!
    Fantastično ispisano stihovi…bolom ispisani! I čini mi se kao da i ovim i nekim drugim stihovima u posljednje vrijeme pokušavaš vratiti ljubav…želim ti da uspiješ…
    Lijep ti pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting