[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Došla si iz mraka iz mraka iz siluete,
Iz mašte iz priče iz moje sjete,
Došla si iz daljine iz bajke iz moje čežnje,
Nečujno kao lane ušetala si vješto i sa puno pažnje,
Nasmiješila se,naslonila glavu na moje grudi i zaspala,
Uz zvuk tišine bez riječi bez molbe i ostala.

Samo sam stajao i gledao štpkajući sebe,
A onda sam upitao i tebe,
Jesi li stvarna jesi li java ili još sanjam,
Je li ovo što se događa sada istina,
Pogledala si me,poljubila i rekla istina,
Došla sam jer si me zvao da uz tebe sanjam.

I zaljubih se u tebe istog trena,
Rekoh ti si za mene prava žena,
Ona što voli što se voli i po cijeli dan sanja,
U čiju siluetu u čežnjivim noćima se utanja,
Ona što dođe i ode bez trunke tuge,
Ostavljajući za sobom čežnju kao ljetne noći duge,
Ona što zna što umije i što hoće,
Što je za svakog osim svog zabranjeno voće,
Što šutnjom priča više nego riječima,
I što i kad je nema u meni uvijek ima.

I sada dok pišem ovu pjesmu za tebe,
Vidim te kako se privijaš uz mene,
Osjetim ti miris,usne i dodir tijela uz sebe,
I dok mi se smješkaš ljubim tvoje oči snene.

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting