[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

U izmaglici iluzije

što je prekrila život

u trenutku odluke

o pružanju povjerenja,

ostala je skrivena

istina boli

izmučenog srca,

oslabljenog teškim

udarcem života.

Uhvatilo me nespremnu.

Popustila je brana

na rijeci ljubavi,

napukla samoćom

i dubokom tugom.

Željna utjehe,

upila je duša nadu,

neiskrenošću ispletenu.

Pa izgorila od muke

ljubomore i ljutnje.

Oči su se polako otvarale,

a kad su se otvorile,

prizor je bio neshvatljiv.

Ona koja je uvijek pazila

da ne vjeruje krivim ljudima

bila je u krhotinama,

izgubljena u kaosu osjećaja,

na rubu razuma.

Bilo je vrijeme za pokret.

Učinila sam što sam morala.

Srcu sam učinila uslugu

i spasila ga.

Strah me još samo

hoću li prijeći rub.

 

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting