Ah, ti ljudi…
Pričao mi prijatelj, kako je prijatelj njegova prijatelja
Prošle godine u ova doba bio na Kubi.
Kao da vidim taj nepoznati lik, u nepoznatoj, dalekoj zemlji
Kako leđima naslonjen na neku podzidu pored rijeke Almenderos
Sapire mojitom teqilu, dok se uvlači u noć što prekriva Ciudad de La Habana.
Vratio se sa dva kofera kupljena u nekom Second handu u Konjicu, do vrha natrpana debelim cigaretama.
Pustolov, mislim u sebi i ne pomišljajući kako tragičan će biti nastavak priče.
Cigare su namjesnski kupljenje za naše naivne ljude, ali vlažnost našeg zraka, ili oni koferi nisu
Očuvali njihovu egzotičnost.
Ali ipak, ostala je priča koja je eto stigla i do mene, manje više egzotična.
Ove godine otišao je u Kom, još prije mjesec dana. Otišao je sa nekim sumnjivim pratiocima dvanaestorice. Ko zna hoće li se vratiti i šta će sa sobom donijeti.
Prvi je on đonom pokopao ostatke vlastoručno načinjene cigarete s hercegovačkim duhanom što joj je gorio u utrobi, a zatim sa, zamišljeno odbio zadnji oblak dima uz mučno struganje pluća.
Dok smo šutke gazili ostatke najluđe noći, pitao sam se, gdje su sada ti ljudi koji će sutra, za nas ovo čistiti. Negdje, u daljini, valjala se kroz maglu i oštar zrak očajna pjesma, vjerovatno ofucane kafanske pjevaljke.
Rukovali smo se kod Muzičke u trenutku kad se kroz poluosvijetljene prozore provalio onaj isiti očajni glas.
Bilo je novogodišnje veče.
zanimljivo Ademe:)
dopalo mi se na “prvu”
pozdrav
hvala Faiza, od srca pozdrav :)
gdje su sada ti ljudi koji će sutra, za nas ovo čistiti.
jako dobro!
hvala pantera, pozdrav.