Agresivno ugašena cigareta
Još jedna agresivno ugašena cigareta.
Neki će hinjski reći, pa i nije neka šteta.
A ne znaju kako misli uz nju odlutaju,
jedne s drugima u dimu dok šaputaju.
Ne krati meni ona ovaj život prolazni.
Ne krati ga strah od prijetnji i kazni.
Već ga krati strah od ljubavnog nemanja.
Ljubav kad darove uskrati, nema ni nadanja.
Od biča tvog ne strahujem
udri, koliko ti volja, evo sav ti se predajem.
Al’ se bojim pogleda o rastanku što zbori,
ljubavne kapije koji želi da zatvori.
Šuti, ništa ne govori, ubjeđujem sebe,
lažem, jer bojim se da stalo mi je do tebe.
Zapali još jednu novu, u daljinu upri pogled,
zaboravi, ugasi srce svoje, da postane k’o led.
Uzalud, u dimu vidim crte tvoga lica,
a tvoja ruka prema meni leti k’o ptica.
Uranjam u kovrdžave niti u zlatnoj kosi,
uranjam u miris dženetski, koji u visine me nosi.
Pa nek’ umrem sada, ovog trena.
Nek’ umrem kad’ uzdahnem ako me nisi željna.
Srce svoje evo dajem ti, nek’ svi znaju
Nek’ znaju, da te od mene ne otimaju.
Kao Jack Kerouac ali u poeziji!
Predivno!
Lijep pozdrav!
Vrlo močna i lijepa pjesma naročito izdvajam strah od ljubavnog nemanja zato i srce daješ samo da ljubav bude tu.
I sve se dešava u vremenu dogorijevanja nekoliko cigareta.Ljubav i njezin gubitak.I žestok osjećaj.
“Od biča tvog ne strahujem
udri, koliko ti volja, evo sav ti se predajem.
Al’ se bojim pogleda o rastanku što zbori,
ljubavne kapije koji želi da zatvori.”
Pozdrav Ademg.
ha komšija i ja kroz dim vidim puno toga i otjeram svašta oko sebe..ali ne bih znala ovako lijepo zboriti(šta sve cigara napravi)
:))
moram ti ostaviti osmijeh
hvala Vam na čitanju, srdačan pozdrav!