[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I evo nas sada tu,
Daleko i ne više u istom snu,
Poslije svega gledamo se u oči,
Dok kiša lagano rominja kao i one noći.

Gledam te,nisi se promijenila,
I sve je tu,sve osim sjaja mila,
Sve si zadržala,sačuvala,
Ali sjaj,to izgleda nisi umjela.

Očekuješ da ti nešto kažem,
Samo da prekinem muk i tišinu,
Da ti otklonim crne oblake i tminu,
A znaš i sama da ne umijem da lažem.

I znaš da tvoje ime ne stanuje tu,
Ni na usnama,ni u srcu,ni u snu,
A ipak mi točiš otrov svoj,
I nadaš se da ću opet biti tvoj.

Kažeš mi,
Uništili smo sve što smo dotakli,čak i sebe,
A sve što sam sanjala bilo je vezano uz tebe,
Kažem ti,
Ne,samo smo dopustili sebi ono što smo htjeli,
I zaboravili ono što nismo smjeli.

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting