[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U vrtuljku lista javora

dok zakašnjela jesen ljubi obraze zime,

a tajne izbrazdane kore breze donose pokoji list na ramenu,

ja u trku za požudom,

kojoj se ne može pobjeći

nego samo potrčati u susret,

mislim na noć koja se grli s beskrajem,

na otkucaje vremena što nose pečat moga imena

dok žubore otopljeni snjegovi…

Zovem te zaspalim poljima

u očekivanju proljetnih sokova

jer dosta mi je razbijenih iluzija

 i letova slomljenih krila,

dosta mi je otpuhanih maslačaka,

neizoranih stihova

i zatvorenih kapija snova.

Želim konačno napuniti usnice

slatkoćom tvojom

da samo tvoj pelud,

još vjetrom neodnesen,

utisne savršenstvo u moje prve pupoljke bjeline

koju ti poklanjam

u svojoj potpunosti.

Autor vila

Ova objava ima 14 komentara

  1. lijepa pjesma, neobična, puna drveća, ovog mrzlog vremena
    kraj poseban

    Želim konačno napuniti usnice
    slatkoćom tvojom
    da samo tvoj pelud,
    još vjetrom neodnesen,
    utisne savršenstvo u moje prve pupoljke bjeline
    koju ti poklanjam
    u svojoj potpunosti

    pozdrav
    SFD

Odgovori

Subscribe without commenting