[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Od prvog praskozorja i grijeha

počinjenom u vrtovima rajskim,

od prvog pokreta, plača i smijeha

lutamo životom ovozemaljskim.

 

Odgovor tražih u knjigama svetim

kao neki isposnik što luta,

padao i prije nego počeh da letim

svijet mi se rušio bezbroj puta.

 

Često ostavljah kućni prag

u želji da nađem smisao i spas

a treba, kažu, ostaviti trag

pokoljenjima što dođu iza nas.

 

Slušao sam mnoge mudre savjete

ali mi niko nikad  rakao nije

kako se slušaju pahulje kad lete

žubor rijeke, mećava kad vije.

 

Naučih čuti vjetrove kad pušu,

šaputanje valova u suton tih,

otvarao čula i srce i dušu

za ljubav, ljepotu i poneki stih.

 

I dok život ide sve dalje i dalje

ja samo slijedim sopstveni san

pod zvjezdanim nebom što znak šalje

da je svrha života  život sam.

Autor Sani

Ova objava ima 8 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting