[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kovitla se nešto u dubini grudi.

Možda samo jesen nagovještaj daje…

Mladost skoro prošla,kao treptaj oka.

A ja bih da traje!A ja bih da traje!

 

Ruke još su nježne,bjelina ih krasi.

Kao onda kad sam djevojčurak bila.

Srce bi da ljubi još jače i više.

Iza lica žene svoju JA sam skrila.

 

Znam,nešto me čeka.Neke nove staze.

Mnoga još pitanja u dušici krijem.

Krhka kao dijete,postoj’na k’o stijena.

Sa životom teškim ja još bitke bijem.

 

I ne dam da ode ona djevojčica

što se pod lipama od nedaća krila.

Naivnost je prošla,zrelija je duša.

Ali sam još uvijek ono što sam bila.

 

Kovitla se nešto,u grudima trese.

Možda samo jesen nagovještaj daje…

Mladost skoro prošla,kao treptaj oka.

A ja bih da traje!Tako bih da traje!

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 3 komentara

  1. Najprije sam primjetio veličinu slova – veća nego inače, djeluje baš dječji 🙂
    Uvijek smo isti unutra, u pravu si, samo se naše iskustvo kosi sa nama samima, sa onime što jesmo otpočetka i što ćemo biti do kraja. Iskustvo prelazi u neku vrstu mudrosti koja zna cijeniti ono dječje u nama, naše pravo ‘ja’ 🙂

    Veliki pozdrav ti šaljem 🙂

  2. često u tvojim stihovima nađem dio sebe, zbog drugih zatomimo sebe,ali jednom i to mora van,ta djevojčica koja u nama čuči i čeka cijelo vrijeme,hoće van ,danas joj dam dana da se raduje :),pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting