[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na proplanku sam sanjao tvoj trag u vjetru,
dok je zraka sunca nudila svjetlost daleku,
a svaka travka je svojim plesom poklanjala balete
što podsjećaju na tvoje labuđe jezero tišine.

Moje si beskrajno kraljevstvo užitaka
i ljubav što se sanja svakom sniježnom pahuljom.
Ovih dana, baš i ovih noći
kad bjelinom me bude uspavani jastuci,
ti stojiš sama
čekajući ruke koje te grle
istom čežnjom kao na klupi nezaboravnih žudnji.

Ti stojiš sama…
A imaš mene…

Autor Pippo1906

Ova objava ima 15 komentara

  1. Ne znam zašto,ali kad god čitam tvoje pjesme, čine mi se tako iskrenima. Neosporan je tvoj talent, dragi poetski prijatelju! Radujem se opet nekom novom susretu u stihu kad ti vrijeme otvori vrata, do tada, zaista-stojim sama! Pusa!:)) ♥ila

Odgovori

Subscribe without commenting