[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Kao oko odra nekog

skupila se oko srca mog

sjeta neka.

Da l`zbog glazbe koja svira;

ili možda uspomena dira,

daleka?

 

A dođe nekad  tako

kada bi u duši plak`o,

a bez razloga;

kad pomalo napusti te snaga,

kad bi sve poslao do vraga,

ili do boga.

 

Pa bi htio iz sopstvene kože

otići, da ne postojiš;

pa stihovi se neki množe

da bol u pjesmu pretočiš.

 

I tuga tada poput vina teče,

sjeti se nekog pa zasuze oči,

i misliš kako nema ništa preče

i da čežnja nikad neće proći….

 

Kao oko odra nekog

skupila se oko srca mog

sjeta neka

 

A nema neki  razlog;

samo sjećanja davna,

izblijedjela,

daleka…

Autor Sani

Ova objava ima 13 komentara

  1. kada bi u duši plak`o,
    a bez razloga;
    San, kao da si mi u dušu zavirio pa napisao pjesmu. Mošda su zakašnjele reakcije na nešto doživljeno, možda je zla slutnja nečega što će doći, tek, čovjek želi – otići.
    Kao oko odra nekog
    skupila se oko srca mog
    sjeta neka.
    Pozdrav San.

  2. Pa bi htio iz sopstvene kože

    otići, da ne postojiš;

    pa stihovi se neki množe

    da bol u pjesmu pretočiš.

    E sve si u pravu.Nego hajmo mi na kavicu,ona sve liječi. :))

  3. “I nema neki poseban razlog.

    To tek su sjećanja

    izblijedjela,

    daleka…”
    A dođu dani kada su ta sjećanja tako čista i jasna da imaš osjećaj da opet sve to proživljavaš i onda se naglo trzneš i shvatiš da to više nemaš i opet si tu gdje jesi…
    Snažna pjesma sansan, sviđa mi se, ugodan dan želim 🙂

  4. Prelijepi stihovi dragi San!
    Diraju gdje ne bi trebalo dirati…ali i to je život,sjeta u sjećanju…a naizgled bez razloga…
    “Kad pomalo napusti te snaga,

    kad bi sve poslao do vraga,

    ili do boga.”

    Ostavljam ti osmjeh:)

Odgovori

Subscribe without commenting