[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Iscrpljeni traganjima uzaludnim, upornim

ispunjeni samo snovima i maštom

dani kao vozovi sa putnicima umornim

idu a ne znaju ni kuda ni zašto

 

Obojeni bijehu kao slike u bojama ljeta

sad su samo izblijedjele kopije bez rama

tek ponekad postane ružičasta paleta

bezvrijedne slike slične reprodukcijama

 

Tako se brzo okreću stranice kalendara

jure dani baš ko voz što ne staje

blijede slike u albumu, riječi spomenara

i upravo svaki tren prošlost postaje

 

Malo toga treba za ubuduće

a previše stvari odavno su bivše –

škola, grad, draga, drug, nadahnuće,

kao kreda na tabli baš sve se briše

 

Al`ipak se sjeti s vremena na vrijeme

uspomena nekih od kojih se živi

pa oči zasuze, pa usne zanijeme,

dok srce ne postane kamen tvrdi sivi.

 

Autor Sani

Ova objava ima 16 komentara

  1. Kako istinito…”kao kreda na tabli baš sve se briše”…
    Bolno dragi San…osobito posljednja strofa i zadnja dva stiha…
    Nikad srce nije kamen…možda za druge…za onoga tko ga nosi još uvijek je bol u njemu , prikrivena,potisnuta…
    Jako lijepi stihovi San!
    Topao pozdrav ti ostavljam!

  2. Al’ ipak se sjeti s vremena na vrijeme
    uspomena nekih od kojih se zivi
    pa oci zasize, pa usne zanijeme,
    dok srce ne postane kamen tvrdi sivi.

    Bravo san! Lep pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting