[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Dok spuštam hlače do gležnjeva
i pripremam se da čućnem
k’o kuja koja ne zna dignuti nogu
svijetlo sa rasvjetnog stupa
osvjetljava moje bijelo dupe
na tek pomračnenom danu kraj pruge
iza nekog davno zaboravljenog vagona
ne obazirući se na smrad lešine
tek nedavno pregažene mačke
bačene u obližnji jarak
dolazi vlak
juri
a ja pišam
i pišala bih niz vjetar
da mogu pišati stoječki
k’o pravo muško
i pritom ispisati nečije toliko voljeno ime.
Juri vlak
a ja još pišam
baš kao pravo žensko
onako
bez srama.

Posted by smallsrceko

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting